BOSNJANI SANDZAKA (Dio I)
Sulejman Alickovic
Ako ti dekretima ukinu ime, mogu da te nazivaju kako oni hoce pa i neopredijeljen, ako tvoj jezik proglase svojim, ostajes bez njega, ako veliki ep Omer i Merima ili Hasanaginicu posalju u Evropu kao svoje, a nosi imena tvoja, sta ces ih upitat? Pa, hocete li to da me zatrete, na konacan nestanak da me osudite? Tako su decenijama Bosnjaka sa ovih prostora Bosne i Sandzaka protjerivali,raseljavali i trag mu utirali.Bosnjak je ipak opstao i svemu tome odolijevao, ponovo se bori za povratak svega onoga sto mu je silom i dekretima oduzeto. Bosnjaci, muslimani Sandzaka i Bosne su jedan narod,koji je stoljecima zivio u jednoj drzavi, od 1377 do Berlinskog kongresa 1878, kada pocinje razdvajanje bosnjackog naroda sa ciljem unistavanja sve sto je njegovo pa i njega samog.Medjutim, jos mnogo ranije dolaskom Slavena u zajednistvu sa Avarima na ovaj teritorij zaticu tu starosjedioce Ilire. Procesima asimilacije i indentifikacije cija su vecina bila sljedbenici Bosanske Crkve, Pravovjerni Krstjani, trazeci spas od vjekovnog progona susjeda, a nalazeci slicnosti u vjerovanju, prelaze na islam dolaskom Osmanlija na prostor Bosne.
Ovo nista nije cudo jer su ih mnoge okolnosti navele na to.U Islamu su mnogo toga slicnog nasli kao sto je vjerovanje u direktnom obracanju jednom Bogu, vise puta dnevno bez posrednika .Sa druge strane nepostovanja krsta, freski i crkve kao institucije koja je izbrisala osnovno nacelo jednakosti ,jednaki medju jednakima,a kao takva institucionalizirana se vec ustolicila kroz katolicanstvo i ortodoksje su bili osnovni razlozi visestoljetnog odupiranja sljedbenika Bosanske Crkve pritiscima ,koji su dolazili jednako i od katolicke i od ortodoksne Crkve.
Bosnjani, Pravovjerni Krstjani ,kako su sami sebe nazivali su tako ziveci na prostorima Sandzaka vjekovima se odupirali ortodoksnoj crkvi .U svim srpskim izvorima, a narocito u Zitju Stevana Nemanje koju je napisao njegov sin Stevan Prvovrncani pise, da je Nemanja vise puta vodio rat protiv sljedbenika Bosanske Crkve. Nemanja odrzava sabor u Dezevi na kome donosi odluku o ciscenju Raske drzave od mrske jeresi odnosno Pravovjernih Krstjana. Nemanja je bio rigorozan prema njima,mnoge je pobio a didovima to jest uciteljima, jezik sjekao,te mnoge na robiju slao.
Pise Jaroslav Sidak Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb 1975 STR: 40;42;51;216;276;365: , gdje se vidi da odmah na samom pocetku osnivanja drzave sprovodi se tortura nad narodom koji je tu vjekovima. Zar u jevandzelju (biografiji) Savinom od bogumila Teofila,ne pise : " Paljevinama sela gdje zive kako on kaze, braca nasa ali na njihovu nesrecu ne po vjeri".
I, nije li na samom pocetaku Raske drzave donosio Pravovjernim Krstjanima torturu i progon, sto se u kontinuitetu nastavlja sa zapada, tako da papa Bonificije VIII 1294god. 1303god. naredzuje franjevcima da se istrijebi: " Kuga jereticnu opacinu koja je narasla u krajevima Raske, Dalmacije, Hrvatske, Istre, Bosne i provinciji Sklavaniji".
Medjutim, ne dugo poslije toga car Dusan donosi zakon ;clan 85, gdje objavljuje rat i progon babuna kako on naziva Pravovjerne Krstjane Sandzaka. Sto ocigledno potvrdjuje postojanje slijedbenika Bosanske Crkve na tom teritoriju. A, i poslije smrti cara Dusana, postoje i zive na tim prostorima. Dokaza za to ima, kao sto je obavjestenje 1358 kralja Ugarske Lajosa I prosliedjenog Papi, da je Bosna i Mizija puna paterena gdje se vidi, da u ta vremena nema imena Srbija ali to nek istrazuju oni, koji to treba da objasne danasnjim generacijama.
Ja cu se zadrzati na teritoriji danasnjeg Sandzaka kao zemlji babuna to jest mrske jeresi kako je naziva Nemanja prvi vladar Raske drzave. On i svi vladari kasnije vodili su zestoke obracune sa Pravovjernim Krstjanima, da bi ih pokorili ili pobili. Stefan prvovjencani osvajao je sela u kojima su zivjeli Pravovjerni Krstjani i poklanjali ih odredjenim manastirima. Jedno od sela koje je osvoio je i selo Dobrinja –Dobrnja koje se nalazi nedaleko od Tutina. To selo je dato na poklon manastiru Zici.Nikada niko nije postavio pitanje zasto manastiru Zici, kada u blizini postoji manastir Sopocani? Da li je on u to vrijeme uopce egzistirao ili je bio napusten od strane srpskog zivlja i monaha koji su otisli za svojim vladarima? Medutim, ostavili su Pravovjerni Krstjani neizbrisan trg svog postojanja, a to su stecci na njihovim grobovima koje iz nekog nama nepoznatih razloga istoricari proglasise grckim grobljima,s' ciljem da zatru trag postojanja Pravovjernih Krstjana i Bosanske Crkve na ovim prostorima.
U narodu poznata prica ,koja se i danas prica na teritoriji Sandjaka kako je, Grk zabo ralo u povrsicu na Djurdjev dan i pobjegao, ima sigurno znacenje da Grci nisu nikada ni zivjeli na ovim teritorijama jer historijske karte ne biljeze zivot Grka na teritorijama dalekim od morske obale narocito ne u dalekim brdima. Cilj proglasavanja bosnjanskih grobalja na teritoriu Sandzaka grckim, je ustvari ponistavanje trece konfesije na Balkanu. Istrazivajuci postojanje slijedbenika Bosanske Crkve na teritoriju Sandzaka do sada se dolazi do zakljucka da svako selo , staro selo, kako ih mjestani nazivaju, imaju svoja stara groblja sa steccima smjestena po pravilu na uzvisici uz selo. Sva ta groblja pored stecaka na samom kraju imaju grobove sa nisanima tj.nasljednicima koji su presli na islam (selo Spiljani ,Gornji Crnis nekada Sokolovo gnijezdo).
Ova groblja su osvjedocena steccima, koji imaju neupitnu slicnost bosanskim steccima u mjestu Ravanjska vrata na Kupresu (stecak iz 1303 god.). Postojanje ovakvih grobova proteze se od doline Iibra, Starog Kolasina, pa Limskom dolinom, dolinom Drine povezuje se preko Romanije na Glasincu ,sto govori o transferzali za koju kazu da je zelena transferzala, medjutim mozemo je sa sigurnoscu nazvati tranferzala bosanskih Pravovjernih Krstjana.
Postojanje naziva "Bijelih voda" na prostorima zivljenja Pravovjernih Krstjana, svjedoci o rasprostranjenosti njihovog zivotnog podneblja .Naime,sljedbenici Bosanske Crkve za ciste vode koriste samo njima svojstven naziv "bijele vode" i on se kao takav pojavljuje na Glasincu po istrazivanju dr Ibrahima Pasica, a mnogo takvih naziva postoji i na teritoriji Sandzaka, kao sto su Bjele vode mjesto15 km od Novog pazara,te je poznato je dosta izvora koji nose ime Bjele vode. Mjestani te izvore i danas koriste za pice, a jedan takav izvor se nalazi na starom putu Dubrovnik-Carigrad ,pa nekoliko izvora na teritoriji Tutinske opcine nose nazive Bjele vode itd.Ovdje treba istaci, da ni na jednom drugom prostoru ne postoji upotreba takvog naziva, osim tamo gdje su zivjeli vjernici Bosanske crkve.Dakle, samo su oni nazivali izvore ciste vode, bijelim vodama. Naziv Bjila rijeka sve do devetnaestog stoljeca nosi i jedna rijeka koja izvire nekoliko kilometara udaljenosti od naselja Ribarica, a ulijeva se u Ibar.Taj naziv je bio opce prihvacen ,kao sto spomenuh do XIX stoljeca,tacnije sve dotle dok joj manastir Crna rijeka ne promijeni ime, te sada nosi naziv Crna rijeka .
Najverovatnije zbog svoje cistote dobi naziv od tadasnjih zitelja Pravovjernih Krstjana bijase nazvana Bjela rijeka . Postoje razne pisane stranice, koje su ispisane kada i kako je formiran ovaj manastir ali konkretno jos nema dokaza. Cak se spominje da su Kolasinci 1848 god. slucajno nasli mosti sv.Petra i prenijeli ih u manastir Crna Rijeka . Vrlo rijetko historicari, koji istrazuju ovaj prostor pisu bilo sta o postojanju sljedbenika Bosanske Crkve na ovim prostorima. Nikada se nije istrazivala bogumilska celija u selu Paljevo. Tu celiju starosjedilacki narod bas tako i zove, Bogumilska celija,a poznata je u narodu kao lijeciliste.U narodu kruze price da onaj bolesnik, kojem se dogodi da ga uhvati san bude izlijecen od bolesti, radi koje je dosao tu . Medjutim, iako stoljecima nije imala vrata, zadnjih nekoliko god pravoslavna crkva je prisvojila ovu bogumilsku bogomolju i zatvorila njen ulaz. Veoma je bitno naglasiti da su u njoj boravili ljudi svih konfesija, trazeci pomoc Boga u izljecenju .
