Sandžak i Bošnjaci-muslimani su historijska činjenica
Piše: Doc. Dr Admir Muratović
“AVDULE”!!!
Sandžak i Bošnjaci-muslimani su historijska činjenica
Ono
što je u Srbiji Adem Zilkić, sa svojom paravjerskom tvorevinom, u Crnoj
Gori je to Avdul Kurpejović, predsjednik nekakve, “Matice muslimanske
Crne Gore”, koji se ovih dana “ponovo” javlja, da “ukaže kako su
Bošnjaci izmišljena nacija, i politička tvorevina”
U poslednjih
stotinu godina, nacionalni i vjerski identitet Bošnjaka-muslimana, vrlo
često je bio meta pokušaja najbrutalnijeg negiranja od strane pojedinih
srpskih i crnogorskih nacionalističkih krugova, vrlo često i onih, koji
su na vlasti. U tu svrhu koristile su se razne metode, od najstrašnijih
do onih, nešto perfidnijih.
Što se tiče nacionalnog
opredeljenja, pokušaj njegova osporovanja počinje još od 1912. godine,
kada je Sandžak okupiran i rasparčan izmedju Srbije i Crne Gore, dok je
historija negiranja vjerskog identiteta mnogo duža.
Bošnjaci-muslimani su stoički izdržali sva ta iskušenja, vrlo često imajući protiv sebe i “zakonitosti društvenih činjenica”.
U
poslednje vrijeme historija se ponavlja. Ponovo je na snazi napad na
naš vjerski i nacionalni identitet. Po istoj matrici u Srbiji se napada
vjerski, a u Crnoj Gori nacionalni identitet Bošnjaka-muslimana.
Nakon
pokušaja otimanja Islamske zajednice, odnosno, formiranja paravjerske
organizacije, koju njeni protagonisti nazivaju “islamskom zajednicom
države Srbije”, i crnogorska vlast, zaigrala je na kartu svojih
džokera iz redova, uvijek dostupnih, “nacijonalnih radnika”.
Ono
što je u Srbiji Zilkić, sa svojom paravjerskom tvorevinom, u Crnoj Gori
je to Avdul Kurpejović, predsjednik nekakve, “Matice muslimanske Crne
Gore”, koji se ovih dana “ponovo” javlja, da “ukaže kako su Bošnjaci
izmišljena nacija, i politička tvorevina”.[1]
Kada su u pitanju ove persone, naš narod bi rekao “ništa novo”, uvijek je bilo i biće “Isi Kalača i Fikreta Abdića”.
Ako
bi tražili, “haira u šerru”, onda je to svakako u činjenici, da
“Avdul”, to, za razliku od ovog drugog, čini otvoreno, “bez svilenih
rukavica”.
Ne pada nam napamet da svoju nacionalnu pripadnost, i
svoj vjerski izbor branimo ni u Beogradu, ni u Zagrebu, ponajmanje u
Podgorici, a nikako pred “Avdulom” i njemu sličnim. Ali, zbog
specifičnosti tematike koja dobija na “medijskoj posvećenosti”, baš u
vremenu sudbonosnih odluka za Bošnjake-muslimane, u Južnom i Sjevernom
Sandžaku, kao što je sadašnji proces formiranja Nacionalnih savjeta u
Crnoj Gori, želimo ukazati na pozadinu ovog, poslednjeg u nizu, “ispada
Avdula”, kao i njegovu sličnost sa djelovanjem protagonista paravjerske
tvorevine, koji takodjer, u samom pominjanju Bosne i Sarajeva, vide
“opasnost za državu Srbiju” .
Kurpejović je javnosti još od ranije poznat po svojim naručenim, politikanskim izjavama, kao što su, primjera radi:
“Muslimani Crne Gore nikada nijesu bili Bošnjaci”, kao i:
“da
je, nepobitna činjenica da su Bošnjaci izmišljena politička i
asimilatorska tvorevina, koja se prvi put u Crnoj Gori pojavljuje u
popisu stanovništva 2003. godine”[2], te da “ovaj velikodržavni
projekat ima prioritetan cilj stvaranja bošnjačkog entiteta Sandžaka, a
ideološka osnova mu je Izetbegovićeva Islamska deklaracija iz 1970.
godine. Ovaj projekat, pored velikosprskog i dijelom velikoalbanskog,
veoma je opasan po Crnu Goru jer predviđa zahvatanje pet opština.”[3]
O historijskoj relevantnosti i pravnoj utemeljenosti statusa Sandžaka, Kurpejović kazuje da:
"Nisu
tačne tvrdnje da se nezavisnošću Crne Gore onemogućava uspostavljanje
jedinstvenog Sandžaka, jer novopazarski turski Sandžak je prestao da
postoji danom oslobađanja ovih prostora od turske okupacije"[4] ,
“zaboravljajući” da spomene činjenicu, zbog koje je, na mučki način, od
strane “drugova iz Crne Gore”, 1943. godine, neposredno pred dolazak u
Jajce na održavanje Drugog zasjedanja AVNOJ-a, ubijen Rifat Burdžović,
kao i to da je Crna Gora, sa Južnim Sandžakom u sastavu, medjunarodno
priznata tek 2005. godine. “Avdul” takodjer “upozorava” da se: “teži
uspostavljanju bošnjačke islamske države Sandžak, Sarajeva kao
duhovnog, kulturnog, nacionalnog i političkog centra svih Bošnjaka,
asimiliranih Muslimana”[5]
Naravno, nekada ranije, kada se
“bavio drugim djelatnostima” optuživao je crnogorsku vlast zbog kršenja
ljudskih prava i za deportaciju izbjeglica, Bošnjaka-muslimana iz
Bosne, 1992. godine, gdje Radovan Karadžić nije mario, izjašnavaju li
se kao Bošnjaci ili Muslimani, kada je naredio njihovu likvidaciju.[6]
Jedino što ni tada, kao uostalom ni sada, “Avdul” nije imao “hrabrosti”
da kaže, da su, u to vrijeme, na visokim položajima na vlasti u Crnoj
Gori, bili oni isti, Djukanović, Marović, Vujanović, za koje danas
govori: “Najbolja i prava varijanta za muslimanski manjinski narod je
istrajavanje na opredeljenju davanja poverenja poslaničkim kandidatima
DPS-a...”[7]
Kada je u pitanju “muslimanski narod” u Crnoj
Gori, Kurpejović, ističe da su “Muslimani Crne Gore autohton narod
nastao od domicilnog hrišćanskog stanovništva koje je primilo
islam”[8], odnosno “Crnogorci islamske vjere”.
“Muslimani Crne
Gore - ističe u svom poslednjem javljanju, prije nekoliko dana,
Kurpejović - od postanka nazivani su Turci, poturčenjaci, poturice, u
literaturi Muhamedanci, sve dok u istorijskom evolutivnom procesu nije
došlo do narodnosnog oformljenja Muslimana.”[9]
Jedino što nas u
svom pisaniju ne podsjeća na odluke iz 17. vijeka, sa kobne “mise na
Badnje veče”, o kojima, “trzajući ih od zaborava”, pišu drugi autori:
“Da bi uopšte započela jača borba za oslobađanje od Turaka, trebalo je
prvo se obračunati sa domaćim zlom poturčenjaštva, "istrijebiti gubu iz
torine", na koje je pala kletva sveg roda: Bog vas kleo, pogani izrodi!
/što će turska vjera među nama? /Kuda ćete s kletvom prađedovskom? /su
čim ćete izać pred Miloša...? Zato su se glavari sastali na Lovćenu
vođeni vladikom Danilom, da odluče da li će i kako će započeti borbu za
oslobođenje, koja je trebalo da počne upravo istragom poturica.“[10]
Valjda
želeći da svog „poslodavca“, opravda zbog, „nečinjenja potrebnog da se
spriječi genocid u Srebrenici“ – kako stoji u presudi tribunala u Hagu
protiv SRJ, Kurpejović „otkriva da Bošnjaci u Crnoj Gori svojim
nacionalnim izjašnjavanjem vrše genocid nad Muslimanima".[11]
Kao što rekosmo, ne želeći da sa „Avdulom“, raspravljamo na ovu temu,
jer on nije relevantan i legitiman sagovornik, želimo ga uputi na
„Načartanije“ Ilije Garašanina, iz 1844.godine.
„ Na istočnog
veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak
zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to,
da se katolički Bošnjaci zadobijedu. U ovoj celji nužno bi bilo
narediti da se po gdi koja knjiga molitvena i pesme duhovne u
beogradskoj tipografiji štampaju; posle toga i molitvene knjige za
pravoslavne Hristijane, zbirku narodnih pesama koja bi na jednoj strani
sa latinskim a na drugoj sa kirilskim pismenima štampana bila; osim
toga mogla bi se kao treći stepen štampati kratka i obšta narodna
istorija Bosne u kojoj ne bi se smela izostaviti slava i imena nekih
muhamedanskoj veri prešavši Bošnjaka. – stoji, izmedju ostalog,
„Avdule“, u kontraverznom „Načertaniju“, u dijelu koje govori „O
politiki Srbije u smotreniju Bosne, Ercegovine, Crne Gore i Sjeverne
Albanije .[12]
Na ovo ukazujemo, svjesni „opasnosti“ da nas
„Avdul“ i njegovi nalogodavci mogu optužiti da se „nelegitimno iz Novog
Pazara“ miješamo, u „unutrašnje stvari Crne Gore“. Ali, to nam nije ni
sada, kao uostalom i nikada, kada je u pitanju ova problematika, „bitna
stavka na lestvici briga“.
Kurpejovića demistifikuje “Avdul”
Suština ovakvih izjava je u sljedećem; postoji tradicija kod Kineza da
svojoj novorodjenoj djeci daju imena koja imaju specifična značenja. Za
najnoviji „sadržajniji imenik“ poslužile su takodjer, i nedavno
završene Olimpijske igre u Pekingu. Puno je Kineza svojim bebama dalo
ime Aojin, što na kineskom znači Olimpijada.“[13] Čak i kasnije, kada
neko poželi „kineskom ime“, ono treba da odslikava najbitnije
karakteristike njegovog psihološkog profila, kao i važnije detalje iz
njegove biografije. Tako, na primjer, jedan od učenika, poznate kineske
škole borilačkih vještina, na sljedeći način objašnjava „svoje novo
ime, Yang Wu Ding“: “Yang je ime škole koju slijedim, Wu dolazi od
kineske riječi Wushu koja znači borilačka vještina, a Ding je ime mosta
u gradu Cheng Du kraj kojeg vježbam Tai Chi s učiteljem Liu Xin
Luom.[14]
I, islamska tradicija preporučuje da se djeci daju
lijepa imena, jer se želi time „obavezati nosilac imena“ da živi i
djeluje u skladu sa njegovim značenjem.
Ime Muhammed danas nosi
70 miliona ljudi u svijetu, iz ljubavi prema Resulullahu, kao i iz
želje da slijede ono sa čim je došao posljednji Božiji Poslanik.
Pored ovog, jedno od najljepših muslimanskih imena, koje vjernici često
daju svojoj muškoj djeci je ime Abdullah, u Sandžaku često i kao
Avdullah sa potpuno istim značenjem, „onaj koji je rob, jedino i
isključivo, Allahu dž.š., a od koristi je svom rodu, i svim dobrim
ljudima.
„Abdul ili Avdul“, u jezičkom značenju je samo ovo
prvo, rob, a u modernoj terminologiji, beskičmenjak, odnosno, poltron!
Ono na najbolji način rasvjetljuje ulogu, „političkog proizvoda“,
Avdula Kurpejovića!
[1] http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Politika&datum=2008-08-22&clanak=156725
[2] http://www.rtcg.cg.yu/index.php?news&read=24813
[3] http://www.network54.com/Forum/72858/thread/1002563737/last-1004815915/Na+sceni+je+opasni+opasnibosnjacki+nacionalizam
[4] http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2006&mm=04&dd=23&nav_id=195713
[5] http://www.danas.co.yu/20061009/hronika2.html#4
[6] http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199506/50622-002-pubs-pod.htm
[7] http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2001/03/18/srpski/I01031703.shtml
[8] http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?id=122959
[9] http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Politika&datum=2008-08-22&clanak=156725
[10] www.patriotmagazin.com/arhiva/0153/media/001.htm
[11] http://vojingrubac.blogspot.com/2008/01/ludosti-istorije-dukljanski-okupatori-i.html
[12] http://www.rastko.org.yu/istorija/garasanin_nacertanije.html#_Toc412529209
[13]http://www.rts.co.yu/page/stories/sr.html?view=story&id=10150§ionId=15
[14] http://www.blogoye.org/dinamik/3260/
