Društvo > Karakterne i mentalne osobine Bošnjaka

Karakterne i mentalne osobine Bošnjaka

Tags:  

Halil Kalač

Karakterne i mentalne osobine Bošnjaka (Muslimana) Crne Gore*

Sagledavanje istorijskog i duhovnog identiteta Bošnjaka (Muslimana) na prostorima Crne Gore i Balkana (Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Srbije, Kosova), podrazumijeva i sagledavanje njihovog duhovnog (vjerskog, filozofskog) pogleda na svijet i njihovog načina života. Splet pogleda na svijet, u jednoj ličnosti, u ovom narodu, formirao je i njihove karakterne, mentalne i druge osobenosti.

Pogledi na svijet, u međusobnoj tijesnoj povezanosti i prožimanju, manifestuju se u svakodnevnom životu pojedinca i naroda. Oni se manifestuju i u njihovim karakternim i mentalnim osobinama. Koje su karakterne i mentalne osobine Bošnjaka (Muslimana) prepoznatljive, kako kod pojedinca, tako i kod ovog naroda, na ovim prostorima, biće obrađene u ovom radu.

Bošnjaci (Muslimani), su tokom svoje istorije, u svom karakternom i mentalnom biću, kao i u drugim sferama duhovnosti, vrlo umjesno, sintetizovali civilizacijske domete svoje istorije i tradicije sa dometima Istočne i Zapadne civilizacije.

Pošto su karakterne i mentalne osobenosti Bošnjaka (Muslimana) vrlo brojne, to će u ovom radu biti obrađene samo najbitnije.1

A) Pozitivne (afirmativne) karakterne i mentalne osobine B) Negativne (nepoželjne) karakterne i mentalne osobine
  • Gaziluk
  • Humanost
  • Mudrost
  • Moralnost
  • Solidarnost
  • Iskrenost
  • Pravednost
  • Plemenitost
  • Darežljivost
  • Bogobojaznost
  • Čistoća – (duše i tijela)
  • Ambicioznost
  • Učenost (pismenost) - borba protiv neznanja
  • Strpljivost
  • Duhovitost
  • Samilost - saosjećanje
  • Licemjerstvo
  • Zavidljivost
  • Sebičnost (otuđenost)
  • Surovost
  • Pohlepnost
  • Tvrdičluk
  • Munafikluk- intrigarenje
  • Azginluk
  • Lijenost
  • Arogantnost
  • Indiferentnost
  • Nehigijena - prljavština
  • Nepismenost
  • Bogohuljenje
  • Nemoralnost
  • *Poglavlje iz, neobjavljene knjige: Istorijski i duhovni identitet Bošnjaka (Muslimana) Crne Gore.

    1 Islamsko učenje čovjekove osobine (ahlak) dijeli na dvije grupe: dobre i loše (ahlaki-hamide i ahlaki-zemime). Svaki musliman i muslimanka treba da se svom snagom bori da oplemeni svoje srce lijepim i pozitivnim svojstvima i da ga, po svaku cijenu očisti i zaštiti od svih negativnih osobina. Za postizanje ovog cilja od posebne je važnosti upućivati Allahu dž.š. dove i moliti Ga za pomoć na ovom putu. Sam Muhammed a.s. iako je imao najsavršeniji ahlak, molio je Allaha dz.s. da ga uputi da mu pomogne da bude najljepšeg ponašanja i najljepše ćudi. Od kolike su važnosti, u islamskom učenju, pozitivne osobine (ahlaki-hamide) možemo vidjeti i zaključiti iz sljedećih Kur’anskih ajeta i Muhamedovih a.s. hadisa. Na više mjesta u Kur'ani-kerimu i brojnim hadisima Muhammeda a.s. vidi se da je ahlak čvrsto uz iman. Kada je neko upitao Muhammeda a.s. šta je to iman, on mu je odgovorio:
    »Iman je strpljivost i darežljivost«.
    Jednom je prilikom rekao svojim ashabima:
    »Da vas naučim koja su svojstva najbolja i za ovaj svijet i za Ahiret: posjetiti onoga ko je tebe napustio; dati onome ko tebi ne daje; oprostiti onome ko ti je nasilje učinio«.
    »Kao što je duša u tijesnoj i neposrednoj vezi sa srcem, tako je i iman u neraskidivoj vezi sa srcem i sa dušom. Čija duša preseli sa svjetlom imana, ona će sretno proći kroz Alemi-berzah (tj. vrijeme od časa smrti do časa opšteg proživljenja, Sudnjeg dana), a na Ahiretu će uživati vječnu sreću«.
    »Ko je lijepog ahlaka ja mu jamčim mjesto u Dženetu«,
    »Zaista će mi biti najmiliji i najbliži na Sudnjem danu oni koji su najljepšeg ahlaka«,
    »Zaista će musliman sa lijepim ahlakom dobiti u Dženetu deredžu (stepen, počast) onoliku koliku će dobiti i onaj što je neprestano danju postio, a noću ibadetio«.
    Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.godine.

    Najvažnije karakterne i mentalne osobine Bošnjaka (Muslimana) Crne Gore

    Islamsko učenje, evropsko (slovensko) porijeklo, i istorijsko trajanje, oformili su narod, vrlo prepoznatljivih, etničkih, etičkih, karakternih i drugih osobenosti - Bošnjake (Muslimane), na prostorima Balkana, pa i Crne Gore. Na formiranje Bošnjaka (Muslimana), pored ova tri osnovna, uticali su brojni drugi faktori. Osvrnućemo se, kratko, na ova tri osnovna i najvažnija faktora.

    Bošnjaci su u svom biću sintetizovali svoju istorijsku tradiciju života na Balkanu i islamsko učenje. Učenja koja su postojala na Balkanu, prije dolaska islama, (katolicizam, pravoslavlje, bogumilstvo) imala su svoje specifičnosti i vrijednosti, koje su imale uticaja na istorijsku tradiciju predaka današnjih Bošnjaka (Muslimana), na prostorima gdje su živjeli i gdje, danas, žive. Njima je bilo najprirodnije da islam postane njihova religija, koja na najkvalitetniji način objedinjuje, sve njima prihvatljivo, iz naprijed pomenutih učenja.

    Kao rezultat toga, nastale su duhovne osobenosti ovog naroda, koje ih čine vrlo prepoznatljivim, različitim od drugih naroda na porostorima Balkana i šire, ali i njima sličnim. Prepoznatljive su njihove: etničke, etičke, karatakterne, mentalne i druge osobenosti2. Te osobenosti stavljaju manifestaciju njihove duhovnosti i istorijskog postojanja, na ovim prostorima, potvrđuju da se radi o narodu evropskog porijekla, prepoznatljivog istorijskog, duhovnog i svakog drugog identiteta, pripadnicima islama.

    2 »Po islamskom učenju se naređuje i nagrađuje svako dobročinstvo, pobožnost, bogobojaznost, darežljivost, strpljivost, pouzdanost, blagost, dobronamjernost, predusretljivost, saosjećajnost, skromnost, marljivost, hrabrost, istinoljubivost, pravičnost, razumijevanje, sloga itd., a zabranjuje se i kažnjava: bezvjerstvo, podlost, oholost, licemjerstvo, smutnja, ogovaranje, podmetanje, krivokletstvo, potvora, nestrpljivost, zavidnost, kukavičluk, mržnja, laž, pronevjera, nerad, zloupotreba, lijenost itd. Sva ova svojstva stavljena su na svoje pravo mjesto i među njima postoji oštra granica«.
    Hadži-Derviš Spahić: Pouke o moralu i bogobojaznosti, Sarajevo 1988. str. 11.

    A) Pozitivne (afirmativne) karakterne i mentalne osobine

    Merhamet

    Najvažnija, prepoznatljiva i najuzvišenija etička, karakterna i mentalna karaktrerisrika (osobenost) ovog naroda i na prostorima Crne Gore, je merhamet. Ona je, u stvari, vodilja njihovog etičkog, karakternog, i mentalnog sklopa ličnosti. Predstavlja sintezu i manifestaciju najuzvišenijih psihološko-mentalnih osobenosti ovog naroda.

     

    Riječ merhamet (orijentalnog porijekla), ne može se iskazati sa jednom riječju na južnoslovenskim jezicima. Kada se ona opisno prevede, može se reći da je merhamet – dobročinstvo kao milosrdnost, dobrota kao milost, dobrota kao samilost. Ona osoba koja posjeduje merhamet najvišeg stepena, je dobročinitelj, dobrotvor. Merhametli je ona ličnost koja je topla srca, tolerantna. Ovu osobinu prate druge pozitivne osobine kao što su: milosrđe, milostivost, samilost. Merhamet podrazumijeva dobrotu, dobro, dobročinstvo, na uzvišen način i bez obaveze uzvraćanja, ali zahtijeva obavezu umnožavanja i širenja dobra, dobrote i dobročinstva.

    Merhamet je činjenje dobra, pospješivanje dobrih djela, kao jedne od najvećih zapovijedi islama.3

    Stvarala se ova karakterna osobenost tokom istorije ovog naroda. Ona se stvarala i razvijala, intenzivno, u islamskom periodu njegovog postojanja. I druga vjerska učenja, bogumilsko, hrišćansko (katolicizam, pravoslavlje), potenciraju, u svojim normama, dobročinstvo. Bogumili su posjedovali, naglašeno, karakteristiku dobročinstva i nenasilja. Vjerovatno ih je ta karakterna osobina, u tom vremenu, razlikovala od drugih (pa su progonjeni, i proglašavani za jeres). Bogumil (čovjek Bogu mio), najsličniji je čovjeku koji je Bogu predan (musliman).

    Merhamet je dobročinstvo, učinjeno iz svijesti o dobru, koje islamsko učenje naglašeno potencira. Danas i savremena misao, eksplicitno potencira i zahtijeva dobro i dobročinstvo. Dobro je potencirano i u najpoznatijim filozofskim učenjima. Ljudi su se po kriteriju dobra i zla razlikovali (zli i dobri ljudi). Po islamskom učenju, ljudi (oba pola), se dijele, po tom kriteriju (u ovozemaljskom životu, i na budućem svijetu).

    Po ovom kriteriju, ljudi se dijele, na uspješne, one koji imaju perspektivu, i one koji će propasti i neće uspjeti, na one koji će imati nagradu za dobra djela i one koji će imati kaznu za loša djela.4

    Po islamskom učenju, cilj činjenja dobra i dobrote, nije samo, za ovaj svijet, nego, dobrota i dobro za budući svijet. Osobe koje posjeduju ovu plemenutu osobinu, i sa uzvišenim ciljevima je manifestvuju, smatrali su se uzvišenijim ljudima – dobrotvorima, dobročiniteljima. Činiti dobro, (nekome kome je potrebno ili nije potrebno), je nešto što je od Boga nagrađeno.5

    Merhamet se ispoljava u svakodnevnom životu, prema ljudima sa kojim se živi (porodica, komšije, rodbina), prema onima koji su, često, nepoznati, ali su u potrebi da im se čini dobro u materijalnom ili duhovnom obliku, ili dobro za buduće generacije.

    Osobine koje prate merhamet su: milosrđe, humanost, samilost, darežljivost.

    Licemjerne, zavidljive, sebične, surove i škrte osobe, ne mogu posjedovati merhamet. Ni raskošne osobe ne posjeduju osobinu merhameta.

    Ova osobenost je, kroz istoriju ovog naroda, propraćena bogobojaznošću. Ljudi se u islamu dijele i rangiraju po bogobojaznosti i dobru, a ne po rasi, naciji, stepenu bogatstva i drugim pripadnostima.

    Jedna od osobina koja prati, i na neki način uslovljava postojanje merhameta je moral. Merhamet mogu posjedovati samo visoko maralne osobe.

    Moral je vrlo širok pojam, a u islamu je jasno definisan i visoko vrednovan, i čini jedan od kriterija za vrednovanje ličnosti i razlikovanje ljudi. Jedan od oblika ispoljavanja merahmeta je zaštita drugog od sebe. Zaštita drugog od sebe je, prvenstveno, poštovanje različitog od sebe, i pokazivanje visokog stepena tolerancije prema njemu i činjenje dobra takvom.

    Da merhamet obezbjeđuje postojanje visokog nivoa tolerancije, prema različitom od sebe, su primjeri kroz istoriju, postojanja suživota i stepena tolerancije, pripadnika islama sa drugim etničkim i vjerskim pripadnicima.

    Primjeri toga, kroz istoriju su: Rožaje, Bar, Podgorica, Bijelo Polje, Pljevlja, u kojema su, u toleranciji i harmoniji, vjekovima živjeli većinski pripadnici islama, Bošnjaci (Muslimani) sa pripadnicima hrišćanstva (Crnogorci, Srbi, Hrvati, Albanci-katolici), i drugi. Slični primjeri, kroz istoriju, na prostorima južnoslovenskih naroda, bili su: Sarajevo, Novi Pazar, Mostar i druge sredine. U njima su živjeli u toleranciji, Bošnjaci-muslimani sa desetinama mahala nemuslimana, katolika (Dubrovčani), pravoslavaca (Srbi, Grci, Bugari), Jevreja i drugih vjerskih i etničkih pripadnika.6

    Merhamet se ispoljava, ne samo prema ljudima, nego i prema živim bićima, »ptici u gori i ribi u vodi«.7

    Kod ovog naroda, merhamet je opjevan u brojnim pjesmama epike i lirike, epskim pjesmama, sevdalinkama, i na taj način čuvan, sačuvan i razvijan. Tako su prenošeni uzvišeni primjeri merhameta, s koljena na koljeno, s generacije na generaciju.

    U savremenom dobu, u kojem danas živimo, merhamet Bošnjaka (Muslimana) je uslovljen i poznavanjem dostignuća savremene nauke i tehnike. Važna komponenta ličnosti, koja je danas oslonac merhametu, je obrazovanje. Bez visokog stepena znanja i obrazovanja, ne može se merhamet uspješno i umješno posjedovati i ispoljavati. Doprinos nauci, tehnici i tehnologiji, doprinos poznavanju zakonitosti koje vladaju kosmosom i univerzumom, duhovno stvaralaštvo, danas su prepoznatljivi oblici dobročinstva - merhameta.8

    Ličnosti koje su posjedovale merhamet, u najvećem stepenu, kroz istoriju, postajale su najuglednije i najuvaženije ličnosti ovog naroda.

    3 »Što se tiče onih koji se bore na našem putu, sigurno ćemo ih mi voditi našim stazama. Zaista je Bog sa onima što čine dobra djela zadovoljan«, Kur’an, 29/60.

    4 Islam uči da treba vjerovati u Vječni život. Njegova osnovna deviza, koju je objavio Kur'an, glasi:« Dobro u ovom životu, kao i dobro u vječnosti« (Dr Muhamed Hamidulah: Uvod u Islam, El –kalem, Sarajevo, 1988.god., str.100)

    5 »Oni koji čine dobročinstva imaće dobročinstvo« , Kur'an,10/26,

    6 Dr Ejup Mušović: Etnički procesi i etnička struktura stanovništva Novog Pazara, Etnografski institut Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd, 1979. str. 62-72.

    7 »Budite milostivi prema svemu što je na Zemlji, pa će milost prema vama imati sve što je na nebesima« Hadis Muhamera a.s., Izbor poslanikovih hadisa , Sarajevo, 1985. god.

    8 Meša Selimović: »Što se tiče ,,merhameta“ to je orijentalni pojam, veoma širok, koji znači otvorenost prema svim ljudima, oslobođenost od predrasuda nacionalnih, socijalnih i svih drugih, koje udaljuju čovjeka od čovjeka«, Pisci mišljenja i razgovori, Sloboda, Beograd, 1977.god. str. 308.

    Gaziluk

    Riječ gaziluk (orijentalnog porijekla) u prijevodu znači viteško junaštvo, herojstvo, ratno junaštvo. Gazuluk je osobina koja se poistovjećuje sa junaštvom u najuzvišenijem smislu. To je karakterna osobina koja se podjednako cijenila i razvijala kao i merhamet. Ona je osobina iz prvog reda vrijednosti i afirmativnih osobenosti pojedinca. Na nastanak i razvoj ove osobine uticali su i istorijski uslovi u kojima je živio ovaj narod. Bošnjaci (Muslimani) su, kroz svoju istoriju, razvijali ovu osobinu, kao jednu od životnih potreba.9 I kod drugih južnoslovenskih naroda, junaštvo je jako prisutno.

    Odbrana od drugog bila je velika potreba ovog naroda kroz njegovu istoriju. Njegov opstanak na prostorima Balkana, često je bio u pitanju. Ratovi, način ratovanja i norme ratovanja, nametale su potrebu za uspjehom, za opstankom. Dakle, istorijske situacije su nametale potrebu za postojanjem gazija (junaka), kroz period postojanja ovog naroda. Ličnosti koje su pale za odbranu otadžbine i svog naroda, nazivali su se šehidi.

    Bošnjaci (Muslimani) gaziluk su pratili i razvijali u svojim, junačkim, epskim, pjesmama (usmjene književnosti), koje su do danas sačuvane. One su poznate po svom sadržaju i liričnosti. Na taj način je ova karakterna osobina čuvana i razvijana. Gaziluk je, često puta, kroz svoju istoriju, proglašavan za najvažniju i najuzvišeniju osobinu i vrlinu pojedinca u ovom narodu.

    Kroz istoriju ovog naroda postojale su vrlo stroge norme ratovanja i odnosa prema pokorenima, koje se nijesu smjele kršiti. Gaziluk su pratili vrlo strogi kriteriji, počev od toga, kako se on stiče, kako se gubi status gazije, šta se smatra gazilukom, a šta kukavičlukom, sramotom i zločinom. On je ostvaren samo ako je realizovan prema ravnom sebi. Sve što se nije ostvarilo uz poštovanje ovog kriterija, nije bio gaziluk. Toga su se morali pridržavati, vojskovođe, pojedinci, ratnici. Nije imalo gaziluka na nejači (djeci, ženama, starima), na zarobljenima. To je bio najveći grijeh, sramota, poniznost i kukavičluk.10

     

    9 Čedo Baćović: O merhametu i gaziluku, Almanah, Podgorica, 2002., str. 5, 6, 8.

    10 Dr Zlatan Čolaković: Milan, Nikola, Alija i Avdo Međedović , Almanah, Podgorica, 2004.godine, br.25 26, str. 19-76

    Humanost

    Ova osobina je prisutna i kod drugih naroda, ne samo kod Bošnjaka (Muslimana), a od prisutnosti ove osobine i njene razvijenosti, umnogome je zavisio i civilizacijski nivo koji se dostizao u istorijskom razvoju. Kod ovog naroda, humanost je osobina koja prati merhamet i druge pozitivne osobine čovjeka. Ona je vezana za sve sfere života, sva doba starosti, za pojedinca i zajednicu. Humanost ima različite oblike ispoljavanja, kako u materijalnoj tako i duhovnoj sveri, kod svih naroda. Iz humanosti i drugih pozitivnih osobenosti, nastale su brojne humane institucije.

    Islamsko učenje, humanost kao pozitivnu osobenost, vrlo potencira. Humanost je osnova za posjedovanje i razvijanje mnogih drugih pozitivnih osobina čovjeka. Druge pozitivne osobine koje prate humanost su: plemenitost, darežljivost, solidarnost.

    Postojanje vakufa, hajrata, imareta i drugih sličnih institucija, kroz istoriju ovog naroda, govori o konkretnim oblicima humanitarnih institucija. Ova osobina, u materijalnom smislu, po islamskom učenju se, pored ostalih oblika, ispoljavala i u obliku fitra i sadake.

    Po islamskom učenju, samo kod humanog čovjeka mogu da se razviju i manifestuju druge pozitivne osobenosti. Bez humanog pristupa životu, čovjekov pogled na svijet je vrlo skučen i bez nje se ne može čovjekova ličnost ostvariti, da se čovjek približi Bogu, uspostavi ravnotežu sa svojim okruženjem, sa univerzumom.

    Mudrost

    Ovu osobinu Bošnjaci (Muslimani) su, kroz istoriju, razvijali vrlo naglašeno. Ona je, moglo bi se reći, često bila presudna za njihov opstanak i postojanje. Mudrost je propraćena intiligentnošću i često je s njom izjednačavana. Čovjek može biti naobrazovan, ali ne mora biti mudar.

    Mudar može biti čovjek koji ne posjeduje visoko naobrazovanje, ali se ističe kao, narodski rečeno, pametar, mudrac.11

    Mudrost su morale posjedovati vodeće ličnosti ovog naroda, nezavisno od stepena naobrazovanja. Kod tih osoba, mudrost je bila osobina koja ih je tokom života, od drugih ljudi razlikovala i činila preporučljivim za visok položaj. U vrijeme nedostatka škola i obrazovanja, u periodu prisutne nepismenosti i nemogućnosti da se obrazovanjem dođe do većih znanja, mudrost je bila presudna u rangiranju ljudi. Prema toj sposobnosti, ljudi su odabirani, da im se povjere važna i odgovorna zaduženja.

    Mudrost su morali posjedovati svi oni koji su htjeli biti prvaci ovog naroda, vojne ličnosti, vladari. Od toga koliko su prvaci imali mudrosti, zavisila je, ne samo njihova sudbina, već i sudbina ovog naroda. Ovu osobinu islamsko učenje ističe u svojim osnovnim izvorima:

    Kur’anu, Hadisima i Sunetu. Islamske mudrosti sadržane u ovim izvorima su velika riznica, koja je neiscrpan izvor mudrosti.12 Mudrostima, obiluju i brojna djela, koja su stvaralaštvo ovog naroda na ovim prostorima.

    11 Hadis Muhameda a.s. »Mudrost je izgubljena stvar vjernika, dužan je da je uzme gdje je god nađe«, Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.god., br 787.

    12 Hadis Muhameda a.s.«Srce u kojem nema znanja ni mudrosti izgleda kao dotrajala kuća; zato učite, druge poučavajte i usavršavajte se u nauci. Nemojte dozvoliti da umrete kao neznalice, jer svemogući Allah neće zbog neznanja primiti ničiju ispriku , Izbor poslanikovih hadisa , Sarajevo, 1985.god. br.1150.

    Moralnost

    Jedna od temeljnih pozitivnih karakternih osobina je moralnost. Ona je i eksplicitno potencirana i naglašena u islamskom učenju, u svim njegovim izvorima. Moral je temelj islama, temelj uspješnog života čovjeka, temelj svih uzvišenih vrijednosti čovjeka. Bez morala teško je razvijati druge pozitivne osobine čovjeka. Ova karakterna osobina, čovjeka i naroda, je važan oslonac istorijskog postojanja i civilizacijskog dometa svakog naroda.

    Tamo gdje nema, prepoznatljivo, morala, sve ostale vrijednosti čovjeka ne mogu se razvijati i ostvariti. Ako one i postoje, sa nestankom morala, one se ruše. Onaj ko ne posjeduje moral, istinski ne može biti pozitivna i uspješna ličnost. Moralnost mora biti prisutna u osnovama porodice, koja je temelj društva, a brak se na toj osobini provjerava i osigurava mu se opstanak. Čvrstina (pozitivnost) karaktera čovjeka počiva, prvenstveno, na ovoj osobini. Svi društveni odnosi i sistemi, koji su zasnivani na odsustvu morala, bili su neuspješni i nijesu mogli dati očekivane civilizcijske rezultate. Ova osobina je razvijana i uvažavana, ne samo kod ovog naroda, nego i kod drugih naroda.

    Solidarnost

    Kod ovog naroda, kao i kod drugih naroda, na ovim prostorima, solidarnost je povezana sa humanošću i drugim sličnim pozitivnim karakternim osobinama. Ona se manifestvuje na taj način što se pruža pomoć drugome, kada mu je ta pomoć potrebna. Dijeliti sa nekim situaciju (uglavnom nepoželjnu), a u koju je zapao bez njegove krivice, je ono što čovjeka krasi.

    Ako čovjek nije solidaran sa drugim pripadnicima zajednice, gdje živi, sa svojim komšijama, kada se nađu u teškoćama, ne posjeduje ovu pozitivnu osobenost. Ona se manifestvuje u moralnoj, materijalnoj, duhovnoj i drugim oblicima pomoći.

    Ova osobina je razvijana kroz istoriju, i bila je jedan od oslonaca opstanka ovog naroda, u mnogim presudnim trenucima njegovog postojanja. Brojni su primjeri, kroz istoriju, solidarnosti Bošnjaka (Muslimana), sa drugim narodima u regionu, u svijetu, solidarnost prema ugroženim, pokorenim, nejakim.

    Islamsko učenje ovu osobenost vrlo potencira i uči kako da se ona razvija i njeguje.

    Iskrenost

    Jedna od temeljnih vrijednosti svake uspješne ličnosti je iskrenost.

    Ona je prisutna u bošnjačkom sistemu vrijednosti kao jedna od vodećih pozitivnih karakternih osobina čovjeka. Kod bošnjačkog naroda, ova osobina je potencirana i razvijana. Tamo gdje nema iskrenosti nema ničega pozitivnog i uspješnog, morala, solidarnosti, merhameta, mudrosti.

    U islamskom učenju jedan od najvažnijih kriterija vrednovanja čovjeka je, upravo, iskrenost.13 Ona se ispoljava u iskrenom odnosu prema čovjeku, radu i drugim vrijednostima, prema iskrenom činjenju dobrih djela. Iskrenost se ispoljava, ne samo kao odnos prema drugim ljudima, nego i kao iskren odnos prema okruženju, okolini. Kod Bošnjaka (Muslimana), iskrenost se ispoljava kroz nijet.14

    Bez iskrenog nijeta nema uspjeha u svim sferama života, u svakom poslu. Iskrenost je potrebna prema porodici, braku, rodbini, prijateljima, prema svim čovjekovim obavezama i poslovima. To je uzvišena osobina koja krasi čovjeka. Vrednovana je i razvijana i kod drugih naroda.

    13 »Iskrenost (nijet) proizilazi iz srca i ona ima veliki značaj. Kao što su djela vezana za iman, tako su vezana i za nijet. Muhammed a.s. je rekao: »Svi poslovi ovise o nijetu. Svakom čovjeku pripada ono što je naumio ». (Evo jednog primjera: čovjek koji obavi hadž radi hadžijske časti, ugleda ili turizma, on je hadžija kod naroda, ali ne i kod Allaha dž. š. , a čovjek koji ima čist nijet, ali ga nešto omete pa ne obavi hadž, on je hadžija kod Allaha dž. š. bez obzira no to što ga svijet ne smatra hadžijom. Ovo pravilo važi i za sve ostale poslove) « . Hadži-Derviš Spahić: Pouke o moralu i bogobojaznosti, Sarajevo, 1988.godine, str.35

    14 »Djela se cijene prema namjeri (nijetu)«, Hadis, Muhamed a.s.: Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.god.

    Pravednost

    Pravedan odnos prema ljudima, materijalnim dobrima, je nešto što su Bošnjaci (Muslimani), tokom svoje istorije razvijali i nastojali da ova osobina bude dominantna. Pravednost je vrlo povezana sa moralom, jer počiva na moralnim normama.

    Oni su ovu osobinu razvijali na osnovu normi islamskog učenja.15

    Osobina pravednosti odvraća čovjeka od negativnosti, harama - grijeha.

    U islamskom učenju potencirana je pravednost, i ona sa moralnošću predstavlja temelj mnogim drugim pozitivnim osobinama. Osobina pravednost, nepogrešiv odnos prema ugroženim, nejakim i nemoćnim, predstavlja temelj za moralnost, iskrenost i druge pozitivne osobine.

    15Ovu cijenjenu ljudsku osobinu, koju priželjkuje svaki čovjek, za koju se svaki od nas bori, koju svako uporno i revnosno svojata, Kur'ani-kerim spominje no mnogo mjesta. Evo nekoliko citata iz kojih se vidi da pravednost Allah dž. š. naređuje. Ne može se ni zamisliti ispravnim vjernikom čovjek u čijoj duši ne postoji pravednosti i svijest o njenoj visokoj vrijednosti i mjestu kod Uzvišenog Allaha dž. š., njegovog Poslanika i, konačno, kod svih poštenih Ijudi.

    Evo tih kur'anskih ajeta:

    »A kada govorite, budite pravedni pa makar to bilo i protiv rođaka« (El-Enam, 152).

    »A kada budete sudili medu ljudima (naređuje vam se), do sudite pravedno«. (Nisa, 58)

    »Naređeno mi je do budem pravedan među vama, Allah je naš i vaš Gospodar« (Sura, 15).

    Hadži-Derviš Spahić: Pouke o moralu i bogbojaznosti, Sarajevo, 1988.godine, str.35

    Plemenitost

    Ova osobenost je vrlo poželjna i nije ona cijenjena i potencirana samo kod Bošnjaka (Muslimana), nego i kod drugih naroda na ovim prostorima. Plemenita osoba je ona koja posjeduje brojna pozitivna svojstva. Kod ovog naroda plemenitost je vrlo bliska merhametu, a ove dvije osobine su, kroz njihovu istoriju, pratile jedna drugu. Plemenitost se temelji na moralnosti i iskrenosti. Ova osobina se ispoljava uz solidarnost, darežljivost, humanost i druge pozitivne karakterne osobine. Islamsko učenje vrlo potencira ovo pozitivno čovjekovo svojstvo.16 Plemenitost se može ispoljavati neograničeno u svim sferama života.17

     

    16»slijedeća su svijstva, pored drugih, koja se ubrajaju u plemenita:

    • praštanje onome ko je tebi nepravdu i nasilje učinio,
    • pomaganje onoga ko tebi pomoć uskraćuje,
    • posjećivanje onoga ko je tebe prestao posjećivati«.
    Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.godina. br.725.

     

    17Pozivati na dobro i plemenitost, a sprečavati zlo je Božija zapovijed. U kura'ani-kerimu tose naređuje ovim riječima: »Neka među vama bude jedna skupina (Ijudi) koja će pozivati no dobro i naređivati ono što je lijepo, a zabranjivati ono što je ružno! To su oni koji će biti spašeni« (Ali -Imran, 104).

    Darežljivost

    Ova pozitivna karakterna osobina je suprotna negativnim osobinama tvrdičluku i sebičnosti. Ona se manifestuje na različite načine i u svim sferama života. Darežljivost se najviše manifestuje u materijalnoj sferi. Ovu osobinu prate solidarnost i humanost. Islamsko učenje je potencira i želi da je čovjek što više posjeduje, kako bi njegov život bio osmišljen po uzvišenim principima ovog učenja. Bošnjaci (Muslimani) su je razvijali kroz svoju istoriju, nastojeći da na taj način, njome suzbiju negativne karakterne osobine.18Potenciraju i druga monoteistička vjerska učenja, kao i savremena misao.

     

    18 Sve postojeće religije preporučuju darežljivost, a osuđuju tvrdičluk i škrtost. Islam to posebno podvlači. On ide tako daleko da je određena davanja učinio obaveznim za svakog svog pripadnika; neka davanja su, opet, obavezna samo za bogate vjernike. Kako je, međutim, svako od ovih davanja u svojoj biti ipak i darežljivost, onda nije teško uočiti kako islamsko učenje gleda na ovo humano svojstvo, kako ga preporučuje, kako ga njeguje i vrednuje. I ovom prilikom ćemo se poslužiti hadisima, jer je u njima sadržana, ocjena, vrijednost i posljedice ovog svojstva.
    Evo nekoliko takvih hadisa:
    »Darežljiv čovjek je blizak Allahu dž. š., blizak narodu i blizak Dženetu, a daleko od Džehenema.
    A škrtač je daleko ad Allaha dž. š., daleko od naroda i daleko od Dženeta, a blizak Džehenemu «.
    »Sadaka poništava brojne grijehe kao što vatru poništava voda «
    »Sadaka štiti i čuva čovjeka od sedamdeset nesreća «.
    »Nije pravi vjernik ko pođe spavati sit, a zna da mu je komšija zanoćio gladan «

    »Darežljivost je Dženetsko stablo čije grane dostižu na ovaj svijet i ko se uhvati za tu granu ona ga odvede u Dženet. Škrtost je, pak, Džehenemsko stablo čije grane dopiru na ovaj svijet, pa ko se uhvati za tu granu ona ga odvede u Džehenem »
    (»Binbir hadis«, br. 488).
    Iz ovih hadisa vidimo da Islam izričito naređuje i upućuje na dobro, a sprečava zlo. Onome ko ispunjava Božje naređenje obećane su velike nagrade u vječnom životu (Ahiretu).

    Bogobojaznost

    Osnovni i primarni princip u islamu je bogobojaznost. Vjerovanje u Boga (Allaha dž.š.) je osnov pripadanja islamu i bez njega život na principima i normama islama nije moguć. To se manifestuje u poštovaju osnovnih principa (šarti) islama, kao i drugih islamskih normi porklamovanih u Kur’anu, Hadisima i Sunetu. Bošnjaci su ovaj princip prihvatili i njega se pridržavali, sa prihvatanjem islama kao vjere.19 Ovaj princip nameću monoteistička vjerska učenja.

    19»Ovo divno čovjekovo svojstvo, koje čini temelj islamskog vjerovanja, bezuslovno se mora naći u srcu i imanu svakog pravog muslimana i muslimanke, jer ga čuva od svih negativnih postupaka i u svakom trenutku ga upozorava da Allah dž. š. sve vidi«.. Kako je Kur'ani-kerim okvalifikovao bogobojaznost (vjera u Allaha dž. š.):
    » A za one koji se budu bojali mjesta (na koje će doći pred) svoga Gospodara (i zbog toga se budu čuvali grijeha) postoji Dženet« (Rahman, 46).
    » A onome koji bude strahovao od stajanja (pred) svojim Gospodarom i sebe sprečavao od pohIepe, tome je zaista Dženet sklonište « (Naziat, 40),
    » Da li je onaj što zna da je čista istina ono što je tebi objavljeno od tvoga Gospodara (isti) kao onaj što je slijep? Samo pametni razmišljaju (primaju pouku) i oni koji izvršavaju obaveze prema Allahu dž, š. i ne krše ugovore, i oni koji čuvaju (poštuju, cijene) ono što je Allah naredio da se čuva i koji se boje svoga Gospodara i strepe pred teškim obračunom « (Rad, 19, 21).
    »Allahu pada na seždu sve što je živo, na Nebesima i na Zemlji, i meleki (seždu čine) i oni koji se ne ohole, boje se svoga Gospadara (koji je sa Svojom moći) nad njima i rade ono što im se naređuje (Nahl, 49, 50). »Božje hramove popravlja i podiže samo onaj ko vjeruje u Allaha, Sudnji dan, klanja namaz, daje zekat i ne boji se nikoga osim Allaha «. (Tevbe, 18).
    Postoji i dobar broj hadisa koji govore o vjerovanju u Allaha dž. š. Evo samo nekoliko:
    »Kada vjernikovo srce zastrepi od ljubavi prema Allahu dž. š. spadaju s njega grijesi kao lišće s drveća « (Ihjau-I-ulum, sv. 4 str. 165).

    Čistoća – (duše i tijela)

    Islam kao vjera uči osnovnim i uzvišenim ciljevima života, koji se postižu primjenom islamskih normi. Bošnjaci (Muslimani) su svojim načinom života nastojali da stalno uvećavaju nivo duhovnosti, koja je vodila uzvišenosti, stvaralaštvu i uspješnosti pojedinca, porodice i zajednice. Jedan od puteva ka uzvišenosti i uspjehu u životu je čistoća duše i tijela. Čistoću duše i tijela muslimani postižu pridržavanjem normi islama, a prioritetno klanjanjem namaza – Salat, i postom mjeseca Ramazana - Post. Da bi se postigla čistoća tijela neophodno je redovno kupanje (obavezno jednom sedmično),20 podrezivanje kose i obrezivanje (kod muškaraca), podrezivanje noktiju, kupanje poslije polnog odnosa i dr.

    Danas, Bošnjaci (Muslimani), životnu udobnost postižu primjenom naučnih i tehnoloških saznanja, a duhovnost pridržavajući se normi islamskog učenja: u kulturi stanovanja, kulturi higijene, kulturi ishrane, kulturi odijevanja i načinom života u drugim sferama.

    20Hadis Muhameda a.s. ,,Svaki je musliman dužan da se bar jednom sedmično okupa, da dobro opere glavu i cijelo tijelo”,
    Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.godine, br 780.
    21Po islamskom učenju čovjek može zarađivati nagradu, odnosno kaznu i odnosom prema samom sebi. Islam je posvetio veliku pažnju i čovjeku kao jedinki društva. On mu je otkrio i ponudio sve ono elementarno i glavno, ukazujući mu pri tom, sasvim jasno i realno, šta je dobro, a šta zlo, šta je pozitivno, a šta negativno, šta se nagrađuje, a šta kažnjava.
    »Biti koristan i drugima i sebi - treba da bude stalna težnja svakog čovjeka, a da bi bio koristan i sebi i drugima on, prije svega, mora posjedovati dobru i plemenitu dušu i srce, mora svjesno i svim svojim snagama nastojati da svoje kompletno biće okiti plemenitim i pozitivnim svojstvima. Na taj način on će, prije ili kasnije, steći dobro, ispravno i pozitivno vladanje i ponašanje. Ukratko, ako njegov stav prema sebi i svojoj okolini bude takav, on će biti i u skladu sa islamskim učenjem. Kako učenje islama zadire u sve pore, u sve vidove Ijudskog života i djelovanja, ono je vremenom razvilo i posebnu nauku kojoj je cilj da čovjeka, u moralno-etičkom pogledu, što više usavrši, da od svakog pojedinca stvori samostalnu, svjesnu i zrelu ličnost koja će svojim osobinama, stremljenjima i djelovanjem, svojim načinom mišljenja i života, svjesno i u svakom trenutku, nastojati da bude korisna i pozitivna – i sebi i drugima. Sažeto rečeino: zadatak ovog učenja je da čovjek bude čovjek.«
    Hadži- Derviš Spahić: Pouke o moralu i bogobojaznosti, Sarajevo 1988.god. str. 11.

    Islam kao religija svim svojim učenjem stremi ka što savršenijem čovjeku, prvenstveno u moralno-etičkom smislu, nipošto ne zanemaruje tije!o. Naređujući umjerenost u jelu i piću, propisujući obavezan post u trajanju od mjesec dana, proglašavajući čistoću sastavnim dijelom vjerovanja, obavezujući na kupanje, kategorički zabranjujući konzumiranje alkohola u bilo kom vidu, dajući upute o kvalitetnoj ishrani, zabranjujući prostituciju, itd., posvjećuje veliku pažnju našem fizičkom zdravlju. Koliko mudrosti sadrže samo ove Muhamedove a. s. misli:
    »Strahujem za ispravnost vjerovanja debelih osoba «
    »Prestanite jesti kad vam je zalogaj najslađi!«
    »Allahu je draži zdrav vjernik od bolesnog «.
    »Sredina - to je ono najbolje«.

    Ambicioznost

    Islamsko učenje veoma potencira ambiciozan prilaz životu i njegovim ciljevima. Ambicioznost se ne ogleda u postizanju ciljeva zadovoljenjem potreba u ovozemaljskom životu, u zadovoljenju životnih prohtjeva, već i u činjenju dobrih djela koja vode u Dženet i vječnost. 22

    22 Bošnjaci (Muslimani) su bili vrlo svjesni, da se razvojem ove važne pozitivne karakterne osobine, mogu ostvariti ciljevi ovog naroda, kroz njegovu istoriju. Ambicioznost ovog naroda je dala rezultate u mnogim sferama njihovog života, prvenstveno u stavarlaštvu, koje znači njegov istorijski i duhovni identitet.

    Vrhunski dometi u arhitekturi, kako u sakralnoj, tako i u drugim sferama, porodičnoj kući, urbanim naseljima - varošima, javnim objektima, to potvrđuju. Dometi stvaralaštva u oblasti usmene književnosti, muzike i drugim oblastima, govore o ambicioznosti ovog naroda. Kultura ishrane, stanovanja, odijevanja, higijene, kao i stvaralaštvo u drugim sferama života, govore nam kolike su domete kroz istoriju, Bošnjaci (Muslimani) postigli u svom razvoju, ambicioznim pristupom, i ambicioznim načinom života.

     

    22 Jednim veoma popularnim hadisom o ambicioznosti se kaže:
    »Radi za ovaj svijet kao do ćeš živjeti vječno, a radi za budući svijet kao da ćeš umrijeti sjutra «,
    Ništa bolje od ovog hadisa ne objašnjava kakav treba do bude odnos čovjeka prema životu i smrti. Ovaj hadis je istinska realnost, veličanstven u svojoj mudrosti i jednostavnosti.

    Učenost (pismenost) - borba protiv neznanja

    Prvi zahtjev islama je učenost (obrazovanje). Objava Kur’ana počela je sa zapovijedom ,,Ikre!’’ (Uči!, Čitaj!). Pismenost (učenost) je osnovni i obavezni zahtjev pripadnicima islama, čega bi se trebali pridržavati.

    Islamsko učenje je, na temelju ovog zahtjeva, postalo izvor, a islamski način života ambijent, za razvoj brojnih, naučnih disciplina, tehnike i tehnologije, od njegove pojave do danas. Na osnovu prilaza iz islamskog učenja, razvile su se i dostigle visok nivo, nauke: matematika, astronomija, geometrija, medicina, fizika, geografija i druge.

    Tačna je tvrdnja da je neznanje (nepismenost) majka svakog zla i nesreće. Borba protiv neznanja, nepismenosti, zaostalosti, predstavlja ličnu obavezu svakog pojedinca i obavezu svake zajednice kao cjeline. 23

    Obrazovanje (školovanje) čovjeka je jedini način za iskorijenjavanje neznanja i nepismenosti. Pošto su Bošnjaci (Muslimani) veliki dio svoje istorije proveli u državama koje nijesu oni organizovali, obrazovanje kod njih je, dugo vremena, bilo zapostavljeno. Oni su se borili, da svojim duhom - narodnim stavralaštvom, ostvare vrlo visoke domete u narodnom stvaralaštvu. Primjera radi, ostvarenja u usmenoj narodnoj književnosti, muzici, arhitekturi i drugim oblastima stvaralaštva su takvog dometa, da se sa takvim stvaralaštvom ne mogu pohvaliti ni narodi koji su, u tim vremenima, imali prve univerzitete u Evropi.


    23 Islamsko učenje protkano je podsticanjem na znanje i ono svojim pripadnicima kategorički naređuje do razmišljaju, da promatraju i proučavaju oko sebe. Na mnogo mjesta u Kur'ani-kerimu u tom smislu upotrijebljen je pravi zapovjedni način, mnogim ajetima se čovjek vrlo snažnim argumentima i prisiljava i poziva na razmišljamje. Allah dž. š. svoja stvorenja cijeni, voli i hvali. O tome govore ovi kur'anski ajeti:
    »Zar oni koji ne vjeruju, ne vide da su nebo i zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi razdvojili, a od vode smo stvorili sve živo. Zar oni ne vjeruju?« (Enbija, 30).
    -»... sve u Svemiru plovi « (Jasin, 40).
    -Allah je Onaj koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, a u Svemiru sve plovi« (Enbija, 33).
    »U stvaranju nebesa i zemlje, u izmjeni noći i dana ima znakova za razumne, koji Boga spominju: stojeći, sjedeci i bočno (ležeći) i razmišljaju o stvaranju nebesa i zemlje. (Oni govore): » Gospodaru moj Ti nisi ovo stvorio uzalud (bez svrhe). Neka si Ti slavljen! Sačuvaj nas kazne vatrom « (Ali Imran, 190, 191).
    »Reci: Gledajte šta sve ima na nebesima i zemlji« (Junus, 101).

    Strpljivost

    Ova osobina je jedna od temeljnih karakternih osobina Bošnjaka (Muslimana). Ona je propisana normama islamskog učenja i predstavlja jedan od osnovnih stubova uspješne ličnosti. Po ovom učenju strpljivost, iskrenost i bogobojaznost, čine skupinu osobenosti koje omogućavaju uspješan život svakog čovjeka. Na dobitku je svaka osoba koja se ovih osobina (bogobojaznost, strpljivost i iskrenost) pridržava i razvija ih, i sa njima usklađuje svoje životne norme. To se, danas, postiže i sa normama savremene nauke, tehnike i tehnologije, usklađenim sa normama islama.24

    24 Strpljivost je izvanredno cijenjeno i pohvalno čovjekovo svojstvo. O strpljivosti se govori na mnogo mjesta u Kur'ani-kerimu. Ovdje ćemo navesti samo dva kur'anska citata o strpljivosti, i to je sasvim dovoljno da se ukaže na vrijednost ove osobine i njenu cijenu kod Allaha dž. š.:
    »Uistinu, onaj ko je strpljiv i oprašta čini velika djela « (Sura, 43).
    »Zaista ćemo vas staviti na kušnju strahom, gladu, umanjivanjem imetka, života i plodova. Obraduj (Muhammede) strpljive koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: - Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraćamo-. To su oni na kojima je zadovoljstvo i milost njihova Gospodara i to su oni koji su upućeni na pravi put » (Bekare, 155, 157).
    O ovoj lijepoj osobini postoji i veliki broj hadisa. Navešćemo neke:
    »U strpljivosti (saburu) je ovosvjetsko i ahiretsko dobro. Strpljivost je ključ spasa «,
    »Strpljivost je u odnosu na iman kao glava u odnosu na tijelo. Nema pravog vjerovanja ko nema sabura «.
    »Koga zadesi kakva materijalna nezgoda ili nešto slično, pa to podnese (osaburi) strpljivo i nikome se ne potuži, sigurno će mu Allah dž. š. oprostiti brojne grijehe«,
    » Najveći je junak onaj ko sebe savlada kada se naljuti, a najbliži Allahu dž. š. Je onaj ko oprosti, a ima mogućnost da kazni «.

    Duhovitost

    Kao jedna vrsta ukrasa, nekim pozitivnim osobinama ličnosti, dođe duhovitost. Ova osobina je bila prisutna kod Bošnjaka (Muslimana), kroz njihovu istoriju. Ona je kao lijek u mnogim situacijama, kada druge vrijednosti zataje. Duhovitost probuđuje uspalu mudrost, gaziluk, humanost. Ona je poželjna u svim životnim situacijama. Tamo gdje je duhovitost prisutna, tu je stanje spremno za pozitivne promjene. Ona prati sve sfere čovjekovog života, a bila je prisutna kod brojnih stvaralačkih ličnosti Bošnjaka (Muslimana), kroz istoriju. Vodeće ličnosti ovog naroda su posebno, posvećivale paznju duhovitosti, organizujući da ona bude stalno prisutna u njihovom životnom ambijentu. Posebno su se tome učili pojedinci, kako bi ovladali ovom vještinom, da bi se njome bavili kada bi se to od njih tražilo. Ona je bila njihovo zaduženje na dvorovima, letnjikovcima, svečanostima, susretima, sijelima, teferičima.

    Samilost - saosjećanje

    Ova osobina je vrlo visoko vrednovana u etici Bošnjka (Muslimana). Saosećanje sa ljudima, (pojedincima, narodima) koji su u neprilikama i teškoćama, obaveza je svakog čovjeka. Ova osobina je kod ovog naroda imala vrlo značajno mjesto u rangu pozitivnih (poželjnih) osobina.25 Ona je potencirana i u drugim vjerskim monoteističkim učenjima. Samilost je, u islamskom učenju, potencirana ne samo prema ljudima, nego i prema ostalim živim bićima. 26

    25Budi milostiv prema onima koji žive na Zemlji (Prema svim Allahovim stvorenjima), pa će se tebi smilovati Onaj koji vlada vasionom«.Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.godine

    26Ovdje ćemo navesti jedan primjer samilosti prema živom biću, vrlo karakterističan. U njemu se jasno vidi da islamsko učenje mnogo više cijeni suštinu nego formu, nakanu i podsticaj nego rezultate ili posljedice. Zbog velike vrijednosti preuzeli smo »... iz 336. stranice djela »Muhammed a. s.« od velikog poznavaoca islamskog učenja, Muhammeda Hamidullaha, u prijevodu i redakciji Nerkeza Smailagića, izdatog u Zagrebu 1977. godine.
    »Jednoga dana Muhammed a.s. je svojim sljedbenicima rekao da će na dan polaganja računa tri čovjeka doći pred Boga.
    Jedan će od njih reći: »Bože, čitav sam život proveo u molitvi, postu, hodočašćima i vršenju svega što si propisao«.
    Bog će reći: »Ne, ti si sve to radio samo do bi stekao glas pobožna čovjeka, i takav si glas uživao; čuvari vatre, bacite ga u Džehenem«.
    Drugi će reći: -Bože, izučavao sam vjerske nauke i proveo život učeći druge toj nauci i šireći pravi smisao Tvoje vjere«.
    Bog će reći: »Ne, to si uradio da bi stekao glas učenjaka, a postigao si to po svijetu; čuvari vatre, bacite ga u Džehenem«.
    Treći će se osloniti no svoju veliku hrabrost u svetim ratovima i reći da je u njima proveo sav svoj život, i umro kao mučenik. Njegov je cilj bio samo steći glas hrabrog i srčanog čovjeka na svijetu. To je i postigao, a na posljednjem sudu Bog će zapovijediti da ga bace u Džehennem.
    Medutim, reče Muhammed a.s. , toga dana doći će pred Boga i jedna prostitutka. Ono je provela cijeli život u grijehu i nikada nikom nije učinila dobra. Njezin će položaj izgledati beznadežan, ali će Bog reći: »Nije tako, tog i tog vrućeg ljetnog dana bila si kod bunara kraj kojeg je jedan pas umirao od žeđi, jer nije mogao doći do vode; ti si se sažalila, skinula cipelu, haljinu vezala u konopac i utulila žeđ tom psu; čuvaru Dženeta, odvedi ovu ženu u Dženet«. Sa ovom pričom smo htjeli ukazati od kolike je vrijednosti i cijene, u islamskom učenju, svojstvo prave samilosti kod Allaha dž. š.«.
    Hadži-Derviš Spahić: Pouke o moralu i bogobojaznost, Starješinstvo islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo,1988. god.str.37, 38.

    b) Negativne (nepoželjne) karakterne i mentalne osobine protiv kojih su se borili

    Licemjerstvo

    Vrlo negativna, može se reći najnegativnija, karakterna osobina čovjeka je licemjerstvo. Ova osobina ruši osnove za posjedovanje i razvoj pozitivnih osobina i one se ne mogu razviti u ličnosti koja je licemjer.

    Licemjer27 je onaj koji jedno misli, drugo govori, a treće radi. Licemjer se poznaje po tome, kada govori laže, kada obeća iznevjeri, kada je u prilici krade. Islam se bori protiv ove negativne osobine i u licemjerima je imao najveće neprijatelje. 28

    Bošnjaci (Muslimani) su se borili protiv ove negativne osobine, razvijajući pozitivne osobine kod čovjeka. Na ovu negativnost naslanjaju se druge negativne osobine koje razaraju ličnost i guraju je u propadanje i neuspjeh.

     

    27 O licemjerstvu u Kur’an –kerimu se kaže:

    »Licemjeri i licemjerke su slični jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha dž.š. pa je i On njih zaboravio.Licemjeri su zaista pravi nevjernici » (Tevbe, 67).

    »Licemjerima, licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehenemskom vatrom; vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah dž.š. ih je prokleo i njih čeka patnja neprekidna» (Tevbe, 68).

    28 »Licemjerstvo je u islamskom učenju definisano i kažnjivo. Najteže i najdrskije licemjerstvo koje je zbg svoje težine posebno oštro osuđeno je iskazivati prema nekome prijateljstvo, a u srcu gajiti neprijateljstvo. Najopasnije je licemjer stvo u ibadetu. To je haram. Kada neko klanja zato da ga drugi vide, a ne klanja kada je sam, on čini zaista nešto teško. Takvo licemjerstvo se kažnjava«.

    Zavidljivost

    Ovo je negativna karakterna osobina koja je prvi znak slabosti čovjeka. 29 Zavidljive osobe su sklone brzom prihvatnju drugih negativnih osobina. Zavidljivost vodi čovjeka u neposjedovanje, ili gubljenje pozitivnih osobina: merhameta, humanosti, plemenitosti i drugih osobina, koje krase karakter čovjeka. Zavidljiv čovjek je sklon drugim ograničenjima i negativnostima koje se manifestuju kao: sebičnost, pohlepnost i druge nepoželjne osobine. Islamsko učenje ovu negativnu osobinu vrlo osuđuje i nalaže borbu protiv nje.

    29 Među negativna svojstva od kojih može da boluje duša, srce i čitavo biće jednog čovjeka spada bez sumnje, i zavidljivost. Zavidan čovjek, pored zla koje, često bez ikakvog povoda i razloga i bez ikakve lične koristi i interesa, nanosi drugome, u

    najviše slučajeva je ovladan ovim svojstvom kao specifičnim duševnim oboljenjem. Zavist uništva jednu od najdragocjenijih ljudskih težnji: mir, unutrašnji mir i spokojstvo. Zbog toga zavist i jeste specificno oboljenje, stalno živi u oboljelom, traži nove i

    nove žrtve, traži nove povode i uzroke. U njoj se ponekad susreću i u jednu cjelinu slijevaju i druge negativne osobine, o kojima smo već govorili.

    Jači stepen zavisti najteže pogađa, upravo, zavidnika. To je onaj stepen kada zavidnik nikako nema unutrašnjeg mira, kada mu smeta svaki tuđi napredak i dobro. On zaista pati, jer je u dubini svoje duše sasvim svjestan da u njemu počiva zlo, da u njemu živi nešto što nije čestito, nešto što na njegove oči i u njemu samom razara dragocjeni mir duše. On zna da je to svojstvo prezreno i kod Boga i kod čestitih Ijudi, pa čini sve da tu svoju negativnu osobinu prikrije i zakamuflira. Mnogima to i polazi za rukom, istina samo privremeno, jer on ne može obmanuti samoga sebe, a Boga nikako.

    U Kur'ani-kerimu se ukazuje na opasnost koja može proisteći iz ovog negativnog svojstva: Pretposljednja kur'anska sura - poglavlje Felek - završava se molbom upućenom Allahu dž. š. » da On zaštiti od zavidnika kada zavidi«.

    Evo i nekoliko hadisa o svojstvu zavidljivosti: »Zavidnost kvari iman kao što otrov kvari med. (»Binbir hadis«, br. 399).

    »Mržnja i zavidnost proždiru dobra djela kao što vatra proždire drvo« (Binbir hadis«, br. 573).

    Sebičnost (otuđenost)

    Ova nepoželjna karakterna osobina je suprotna osnovnim normama islamskog učenja. Bošnjaci (Muslimani) su bili toga vrlo svjesni, i u vremenu feudalnih normi, su se borili da sebičnost ne zavlada čovjekom, da ga ne odvrati od uzvišenih islamskih normi: solidarnosti, humanosti i drugih pozitivnosti.

    Sebičnost vodi u siromašenje i nemogućnost razvoja pozitivnih osobina, kao i gubljenje pozitivnih osobina koje čovjek posjeduje u svojoj ličnosti. Sebičnost prati škrtost, nehumanost i nesolidarnost. Sebičnost je razlog, da se čovjek ograniči, da se omeđi svojim interesima i da kao takav ostaje nezapažena osoba. Po islamskom učenju, njegov život postaje slučajnost, a umiranjem, od njega ništa, na onom svijetu, ne ostaje, a za budući život ostaju samo loša djela. 30

     

    30 Ovo je pojava koja svakim danom uzima sve više maha. Zaokupljeni borbom za što veće materijalno postignuće, za što veći materijalni standard, ljudi često zaboravljaju na mnogo šta, pa i na rodbinu i prijatelje. A rodbina se ne smije zaboravljati, ako želimo da smo iole prave ličnosti. Na mnogo mjesta u Kur'ani-kerimu je naređeno da se pazi rodbina i prijatelji, da se prema njima ophodimo sa posebnom ljubavlju, da ih, a posebno rodbinu, ne zaboravljamo, da ih ne isključujemo pri našim oporukama, da joj se u svakoj neprilici nađemo pri ruci, da je posjećujemo i pozivamo u posjetu, ukratko, da se prema rodbini držimo samo onako kako će medusobne veze i ljubav postati još prisnije i još jače. Ovo je rečeno u brojnim hadisima koji se odnose posredno ili neposredno na ovu tematiku. Ovdje ćemo navesti nekoliko citata iz Kur'anikerima i nekoliko hadisa.

    »Nije čestitost u tome da okrećete svoja lica prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u budući svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike, i koji od imetka - iako im je drag - daju rodacima i siromasima, putinicima namjernicima, prosjacima, za otkup iz ropstva, i (čestiti su oni) koji obavljaju molitvu i daju zekat, i koji preuzetu obavezu ispunjavaju, i naročito oni koji su izdržljivi u nemaštini i u bolesti. To su iskreni vjernici. Oni se boje Allaha dž.š.i klone se ružnih postupaka« (Bekare, 177).

    »Kada se vrši dioba u prisustvu rodaka, siročadi i siromaha, i njima nešto darujte i recite im koju lijepu riječ« (Nisa, 8).

    »Obožavajte samo Allaha i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! Činite dobročinstvo roditeljima, rodacima, siročadima, siromasima, bližim i daljim komšijama, drugovima, putnicima - namjernicirna onima koji su u vašem posjedu. Allah ne štiti one koji su oholi i koji se hvališu« (Nisa, 36).

    »Allah zaista naređuje pravednost, dobročinstvo, pomaganje rodbine, a zabranjuje bestidnost odvratna djela i nasilje. On vas savjetuje da primite pouku» (Nahl, 90).

    Nekoliko hadisa o rodbini:

    »Dvije vrste ljudi Allah neće gledati blagonaklono na Kijametskom danu; one koji prekidaju rodbiinske veze i one koji su nekorektni prema susjedima (Muhammed Arif; »Binbir hadis«, br. 26, str. 28).

    »Neće u Dženet onaj ko kida rodbinske veze« (Sahihu-I-Buhari, Sv. IV, hadis br. 1456, str. 200).

    Surovost

    Ovo je negativna osobina koja je suprotnost merhametu, plemenitosti i humanosti, a manifestvuje se kao odsustvo brojnih pozitivnih osobina u čovjeku. Surovost se ispoljava, na vrlo različite načine i oblike prema ljudima i drugim živim bićima. Protiv ove negativne osobine

    31 U surovost vodi zluradost. Islamsko učenje ovu osobinu osuđuje i kažnjava bilo da se ona manifestuje prema čovjeku ili prema drugim živim bićima.

     

    31 Surovost se često ispoljava i kao zluradost. Sva pozitivna učenja zabranjuju zluradost kao nisko i nečovječno svojstvo koje može da unizi, nanese bol, dovede do težih posljedica. I islam je strogo osudio ovo svojstvo. Od svojih sljedbenika mnogo

    više traži saosjećanje u bolu i nesreći, zluradost osuđuje. Muhamed a. s. je rekao:

    »Ne budi zlurad prema svome bratu (Ne veseli se nesreći svoga brata), jer ako tako postupaš Allah će biti milostiv prema njemu, a tebe će zadaesiti nesreća«. (Muhammed Arif: »Binbir hadis«, br. 437.

    Pohlepnost

    Ovo je vrlo negativna osobina protiv koje su se borili, svi plemeniti ljudi i sva monoteistička vjerska učenja.

    Protiv ove nepoželjne osobine Bošnjaci (Muslimani) su se borili, na osnovu islamskog učenja. Pohlepnost se zasniva na nepoštenju, neiskrenosti, neplemenitosti i nesolidarnosti. 32 Pohlepa je kao bolest, a ona kada zagospodari čovjekom, ne da mu da se otrgne od nje, i da razvije pozitivne osobine koje krase čovjeka. Ispoljava se, kao pohlepa za materijalnim sredstvima i drugim vrijednostima, koje ne pripadaju pohlepnom, a koje se ne smiju prisvojiti i posjedovati. 33

    Odsustvo merhameta pruža prostor da ova negativna osobina preovlada ličnošću, osvoji čovjeka i da njime zagospodari. Islamsko učenje vrlo jasno govori o negativnosti pohlepnosti i nastoji da ga u potpunosti suzbije kod čovjeka. 34

     

    32 Pohlepa je negativno svojstvo, čudne prirode, i ne napušta gotovo ni jednog čovjeka, ako ga on ne odbaci, bez obzira na njegovo imovinsko ili zdravstveno stanje, godine i stepen obrazovanja. O ovom svojstvu donijećemo ocjene Muhameda a. s, izrečene u hadisima:

    »Nemoj se uzdati u ono što je u tuđim rukama! Čuvaj se pohlepe, jer pohlepa je već prisutno siromaštvo! Klanjaj svoj namaz ne misleći ni na šta ovosvjetsko! Ne čini ništa zbog čega bi se morao ispričavati«.

    »Pohlepa uništava mudrost u srcu učenih ljudi« (Isto, hadis br, 543).

    »Koja je to boljka i sramota veća od pohlepe i škrtosti!« (Isti, hadis br. 934).

    »Ne slijedite prohtjeve da ne biste bili nepravedni« (Nisa, 135).

    «A zar je iko gore zalutao od onoga ko slijedi svoju strast, a ne Allahovu uputu«!

    (Kasas, 50).

    «Allah želi da vam oprosti; a oni koji se povode za svojim strastima, žele da skrenu daleko sa svoga puta«. (Nisa, 27)

    34 Pretjerivanje u trošenu, rasipništvo je takođe strogo zabranjeno - haram. Čovjek može do pretjeruje na više načina:

    - trošiti preko mjere bilo šta i bilo zbog čega;

    - trošiti tamo gdje nikako ne treba da se troši i gdje nema nikakve koristi ni za ovaj ni za budući svijet, pa makar se radilo i o sitnicama.

    Stav Kur'ana o pretjerivanju:

    »O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoćete do obavite molitvu! Jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju« (Araf, 31).

    Tvrdičluk

    Ovo je negativna karakterna osobina koja se ničim ne može opravdati.

    Tvrdičluk je tema svih monoteističkih vjerskih učenja. Ona je rezultat odsutnosti drugih pozitivnih osobina koje krase čovjeka kao što su darežljivost, humanost, solidarnost. Islam se obračunao sa ovom negativnom osobinom i svojim uzvišenim normama ga potiskivao, tako da

    tvrdičluk posjeduju samo osobe koje se malo pridržavaju islamskih normi ponašanja. 35

    Tvrdičluk su Bošnjaci (Muslimani) suzbijali na taj način što su razvijali pozitivne osobine kod ličnosti.

     

    35 O ovom pokuđenom svojstvu Muhammed a. s. je rekao: »Neće ući u Dženet prevarant, škrtica i onaj ko ogovara«
    (Diamius-sagir, str. 177).
    Drugom prilikom je rekao: »Skrtost i pravi iman ne mogu biti zajedno u čovječijem srcu«.

    Munafikluk- intrigarenje

    Jedana od najnegativnih osobina koju čovjek može posjedovati je munafikluk. 36 Ova negativna osobina ruši, kao nijedna druga osobina, sve pozitivne osbine koje čovjek posjeduje. Ovu negativnu osobinu islam osuđuje i bori se protiv nje. 37 11.5pt;Osoba koja dominantno posjeduje ovu

    negativnu karakternu osobinu naziva se munafik.

    Ona »spušta čovjeka u najniže nivoe« i s njom ne može postati, iole, pozitivna ličnost. Bošnjaci (Muslimani) su se borili protiv ove negativne osobine i nasuprot nje razvijali druge pozitivne osobine: iskrenost, poštenje, radinost, učenost i dr. 38

     

    36 U našem narodu je dobro poznat i veoma strogo osuđen munafikluk. Po islamskom učenju munafika čeka ljudsko prezrenje na ovom i grozna kazna na budućem svijetu. Navešćemo samo nekoliko mjesta iz Kur'ani-kerima koja govore o munafiku:

    »Obavijesti munafike da ih čeka bolna kazna» (Nisa, 138).

    » Munafici će bit na samom dnu Džehenema.« (Nisa, 145).

    »Allah će sigurno u Džehenemu staviti zajedno munafike i nevjernike« (Nisa, 140).

    37 Kleveta je veoma pokuđeno i osuđeno svojstvo. Nažalost, ono je danas prilično rašireno. Ne vodeći računa o posljedicama, ljudi bezobzirno kleveću jedni druge. Mnogima to predstavlja uživanje, razonodu i zabavu, mnogima čak hvalisanje. Kur'ani-kerim klevetu na mnogo mjesta najoštrije osuđuje.

    23 Ajet iz sure En-Nur glasi: »Oni koji obijede čestite, nevine vjernike neka budu prokleti i na ovom i na onom svijetu. Njih čeka patnja nesnosna«.

    38 Ovdje ćemo navesti osnovna svojstva po kojima se munafici izdvajaju među ljudima, svojstva koja nam otkrivaju munafika:

    - kada mu se šta povjeri, on pronevjeri i povjerenje izigra;

    - kada govori, laže;

    - kada obeća, ne održi obećanje, i - kada se parniči, ne zastupa pravdu.

    Azginluk

    Ova nepoželjna osobina je nešto što su Bošnjaci (Muslimani) naslijedili iz predislamskog perioda, i to je osobina koja se morala transformisati u neku pozitivnu osobinu, obično gaziluk. Surovost se u najboljem pakovanju ispoljavala kao azginluk. Bošnjaci (Muslimani) su azginluk

    suzbijali na taj način što su ljude sa ovim osobinama upućivali u norme islamskog učenja, na skrušenost i skromnost koje krase svakog pripadnika Islama i svakog mudrog čovjeka. 39

     

    39 Činiti nasilje bilo kome, po islamskom učenju je strogo zabranjeno. Čineći nasilje i sam nasilnik je izložen veoma teškim posljedicama. Posebno je teško nasilje i strogo osuđeno nad nemoćnim, nezaštićenim, sirotinjom i nejakim, koji se ne mogu braniti, koji su odsutni ili na bilo koji način prikraćeni da se brane. Isto tako osuđeno je svako nasilje prema životinjama. I prema njima treba postupiti čovječno.

    Jedna od čestih posljedica nasilja jeste kletva ostećenog, kletva nemoćnog. U islamskom učenju ova kletva se naziva kletvom mazluma (mazlum je onaj nad kim je izvršena nepravda i nasilje, onaj ko ne može da se brani). Muhammed a. s. je rekao: »Čuvajte se kletve onoga kome ste nasilje učinili. Njegovu kletvu Allah dž. š. prima«.

    Lijenost

    Ovo je vrlo loša karakterna osobina, koju je islamsko učenje pokušalo odstraniti iz života ljudi, i nju zamijeniti stvaralaštvom i radinošću. To se manifestovalo u razvoju novih ekonomskih djelatnosti i umijećima, novih zanata i novih zanimanja.

    ;

    Lijenost je haram. Ona se kod Bošnjaka (Muslimana) naziva i dembelstvo. Dembelstvo može da vodi u debilstvo. Oni su bili vrlo svjesni ove negativne osobine i borili su se protiv nje, na taj način što su razvijali kult rada, borili se za bolji život i uspjeh u životu. Lijenost vodi čovjeka u

    vrlo negativne sfere: siromaštvo, nepismenost, neukost. Ova osobina je razlog nerazvijanja pozitivnih osobina kod čovjeka. 40

     

    40 Po islamskom učenju zdrav čovjek ne bi smio do bude siromašan. Islam naređuje svojim pripadnicima do se čuvaju siromaštva, jer je ono blizu nevjerstva. Islam strogo osuđuje lijenost i ukazuje da je baš ona čest uzrok siromaštva i zaostalosti.
    Jedna dova u prijevodu glasi:

    »Boze, sačuvaj me od brige i tuge, sačuvaj me od nemoći i ljenosti, sačuvaj me od kukavičluka i škrtosti, sačuvaj me od brige i poniženja«

    Ako pažljivo analiziramo ovu dovu, uočićemo da se od lijenosti, kao i ostalih stanja i negativnih osobina, koja se pomnju u ovoj dovi, traži zaštita Allaha dž. š. i traži Njegova pomoć. One ugrožavaju tijelo i dušu čovjeka i veoma se negativno odražavaju na čitavo ljudsko biće.

    Podrugljivost - ogovaranje

    Ova negativna osobina je vrlo slična munafikluku. Ogovaranje i podrugivanje su vrlo negativne osobine koje ličnost svode i poistovjećuju ga sa primitivizmom i prostaklukom. 41

    Podrugljivost je grijeh. Protiv ove osobine naši preci su se vrlo umjesno borili, razvijajući pozitivne osobine kod ličnosti. 42

     

    41 O ovoj ružnoj osobini navešćemo samo jedan ajet i jedan hadis.

    »O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh. Ne uhodite druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago do jede meso svoga umrlog brata, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha. Allah zaista prima pokajanje i samilostan je’’ (Hudzurat, 12).

    »Čuvajte se ružnog mišljenja! To je najlažljiviji govor koji šejtan unosi u srce čovjeka. Ne istražujte tuđe mane i ne klevećite jedni druge! Ne podržavajte međusobno mržnju i ne napuštajte jedan drugoga! Budite pravi Allahovi vjernici i budite braća, kao što nam je naređeno«.

     

    42 »Kada neko ogovara, a ti se nalaziš u tom skupu, stavi se u odbranu njegovu i ljude spriječi u ogovaranju. U protivnom, ustani i napusti taj skup«. Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.god., br.359.

    Inferiornost

    Ova osobina je nepoželjna. Ona po islamskom učenju ne spada u red velikih negativnosti, ali ona može da bude razlog za nerazvijanje i gubljenje pozitivnih osobina ličnosti, koje omogućavaju uspješan razvoj ličnosti i zajednice. 43

    Inferiornost je prepuštanje svoje sudbine drugome. Ona je i zapostavljanje pozitivnosti u ličnosti, koje ako se ne razvijaju, nestaju i gube se. Inferiornost vodi u negativnosti koje vrlo brzo u takvoj ličnosti preovladaju i njom zagospodare.

    Postojanje ove nepoželjne osobine, tokom istorije, koštala je Bošnjake (Muslimane) mnogo. U zavisnosti od toga koliko su je eliminisali, postizali su uspjehe i pobjede kroz svoju istoriju.

     

    43 O ovoj ružnoj 43 Inferiornost kao i beznadežnost i gubljenje nade, u islamskom učenju je pokuđeno i zabranjeno. O tom se u Kur'ani-kerimu kaže:

    »O robovi moji koji ste se ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti; On doista mnogo prašta i On je milostiv« (Zumer, 53).

    Arogantnost

    Ova negativna osobina je slična azginluku. Na neki način, one jedna drugu potrhranjuju i prate, a ličnost koja posjeduje azginluk u najfinijem obliku je ispoljava kao arogantnost. Osobe koje posjeduju ovu negativnu osobinu lako prihvataju i druge negativnosti. Arogantnost je lijepo upakovan azginluk, koji se pokušava popratiti mudrošću, a mudrost uz azginluk nije mudrost. I duhovitost ne moze da stoji uz arogantnost, jer joj tu nije mjesto.

    Bošnjaci (Muslimani) su se borili protiv ove negativne osobine, na taj način što su razvijali pozitivne osobine kod ličnosti, ne ostavljajući prostor za ovakve i slične negativnosti.

    Indiferentnost

    Indiferentnost je nepoželjna karakterna osobina koja se ne može poistovjetiti sa inferiornošću, mada imaju sličnosti. Ova negativnost podrazumijeva indiferentan odnos prema drugome, a ne prema sebi.Ona se ispoljava tako da se svoje potrebe i prohtjevi ističu i čak naglašavaju.

    Indiferentnost vodi u tvrdičluk i azginluk. Protiv ove osobine Bošnjaci (Muslimani) su se borili, tako što su razvijali pozitivne osobine kao što su: solidarnost, humanost i druge pozitivnosti. 44

     

    44 Indiferentnost se često uzrokuje i prisutnim i trajnim nezadovoljstvom. Koliko je takvo nezadovoljstvo opasno, navešćemo jedan ajet: »Ko nije strpljiv na iskušenjima, nije zahvalan na Mojim blagodatima i nije zadovoljan Mojom odredbom, neka uzme sebi drugog gospodara« (Ihjau-I-ulum, str. 348). Ovaj ajet kazuje nam da se Allah dž. š. odriče onih koji su nezadovoljni Njegovom odredbom, da se odriče onih koji u nevolji ne pokažu strpljivost.

    Islamsko uženje upućuje da pravog vjernika ne mogu pokolebati nikakvi događaji u životu, ni pozitivni, ni negativni, ni veseli ni tužni. Pravi vjernik čvrsto vjeruje i zna da sve što je iznad njegovih snaga dolazi voljom i odredbom Uzvišenog Allaha dž. š. i zato sve shvata i prima kao Božji dar i poklon i uvijek je zadovoljan. Allah dž. š. u Kur'ani-kerimu kaže: »Zaista, ako vi budete zahvalni sigurno ću vam povećati (nagrade), a ako budete nezahvalni zaista je Moja kazna žestoka« (Ibrahim, 7).

    8.0pt;

    Nehigijena - prljavština

    Ovo je veoma loša i negativna osobina čovjeka, i obično nije sama. Nju prate druge negativne osobine: nepismenost, neukost, nebogobojaznost, primitivizam. Nehigijena je osuđena u islamskom učenju i ličnost koja ne drži osnovni nivo higijene, nije pripadnik islama.

    To je negativna osobina koja se lako može suzbiti i ne zahtijeva veliki trud i velika materijalna sredstva. Zato, ličnost koja posjeduje ovu osobunu je vrlo necijenjena i nepoštovana. Bošnjaci (Muslimani) su se borili protiv ove negativnosti tako što su je otklanjali svojom kulturom higijene, sprovođenjem islamskih normi. Držali su ličnu, kućnu, avlijsku i čaršijsku higijenu, na vrlo visokom nivou. 45 Ova negativnost je suzbijana i kulturom stanovanja, kulturom odijevanja. Suzbijana je podizanjem javnih kupatila – hamama.

     

    45 Hadis Muhameda a.s., ,, Islam je čista vjera pa budite i vi čisti! U Dženet može ući samo onaj ko je čist'',
    Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.god. br 384.

    Nepismenost

    Nepismenost je vrlo veliko ograničenje za razvoj ličnosti. Ona vodi u neukost, neznanje, primitivizam. Na nju se lako nadovezuju druge negativne osobine. 46 Nepismenost i neukost su najveći neprijatelji čovjeku. 47

    Bošnjaci (Muslimani) su bili svjesni ove opasnosti, pa su u odsustvu škola, dugo vremena, na prostorima gdje su živjeli, svoju djecu slali da uče škole u drugim sredinama i na drugim jezicima. Tako su, svo vrijeme svoje istorije, imali vrlo pismene ljude koji su postali poznati stvaraoci u raznim oblastima stvaralaštva. Među njima je bilo pozantih, književnika,

    arhitekata, muzičara, sudija, vojskovođa, pjesnika- guslara i dr. 48

     

    46 »Tražiti znanje je dužnost svakog muslimana. Za onoga, koji traži znanje i nastoji da nešto nauči, moli se i traži oprosta svako, pa čak i ribe u vodi«. Izbor

    Poslanikovih hadisa, Sarajevo 1985.dod. br.1011.

    47 Hadis Muhameda a.s. »Ako mi prođe jedan dan u kojem nijesam proširio svoje znanje koje me približava Uzvišenom Allahu, tada mi taj dan nije blagoslovljen »Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.god. br. 235

    48 »Položaj onoga koji traži nauku, a živi među neznalicama, isto je kao i položaj živoga među mrtvima«. Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo,1985.godine, br.1004.

    Bogohuljenje

    Po islamskom učenju, bogohuljenje je uvod u sve ostale negativne osobine, koje čovjeka prate i okupiraju. Bogohuljenje vjera islam zabranjuje i osoba koja Boga huli, ne može se smatrati pripadnikom Islama.

    Po islamskom učenju bogohuljenje otvara put prema negativnostima (šejtanu) koji pothranjuje loše čovjekove osobine i pospješuje strasti i negativnosti. Bošnjaci (Muslimani) su se protiv ove negativnosti borili pravilnim odgojem i razvojem ličnosti. 49

     

    49 Bogohuljenje vodi u nevjerstvo, koje se tokom istorije ovog naroda smatralo negativnošću. U plemenita svojstva spada iman, jer bez imana nema vječne sreće na Ahiretu. Onaj, čije srce osvjetljava iman, mora se pridržavati i islamskih dužnosti. Drugim riječima, ko čvrsto vjeruje da za prekršaj zaslužuje kaznu, on ga neće ni učiniti, osim u krajnoj nevolji. Ljudska djela prvi su i pravi svjedoci da li u njegovom srcu postoji iman ili ga nema.

    U Kur’ani-kerimu se kaže: »Reci (Muhammede) ako su vam vaši očevi, vaši sinovi, vaša braća, vaše žene, vaši imeci koje ste stekli, vaša roba za čiju prođu strahujete i stanovi u kojima ste zadovoljni, draži od Allaha, Njegova Poslanika i borbe na Njegovom putu, onda očekujte Allahovu kaznu. Allah neće uputiti pokvareni narod na pravi put« (Tevbe, 24).

    »Da li misle ljudi, kada reknu: »Mi vjerujemo«, da će (s tim riječima) biti oslobođeni kušnje (kazne)? Mi smo u iskušenje stavili (kaznili) one prije njih (koji su se služili praznim riječima). Zaista Allah zna one koji pravo govore, a zaista zna i one koji lažu« (Ankebut, 2,3).

    »Teško svakom lašcu (grešniku), koji sluša Allahove riječi (ajete) koji mu se uče, a on i dalje ostaje ohol (nepopravljiv), kao da ih nije ni čuo« (Džasije, 7, 8).

    »Da li misle oni koji rade ružna djela da će Nam izbjeći (od kazne)? Ružno li je njihovo prosuđivanje« (Ankebut, 4).

    Nemoralnost

    Ovo je negativna karakterna osobina ličnosti. Ona se može svrstati u red najvećih negativnosti. Ona je, po islamskom učenju, uzrok drugih negativnih osobina, koje može čvjek da posjeduje i da postane njihov rob.

    Nemoralnost ruši sve pozitivne čovjekove osobine i ne dozvoljava njihovo razvijanje, a takva ličnost ima nizak tretman, kako kod Boga, tako i kod ljudi. Protiv ove negativnosti Bošnjaci (Muslimani) su se borili na taj način što su uzdizali i razvijali moral i druge pozitivne osobine kod čovjeka. 50

     

    50 Hadis Muhameda a.s. ,,Poslan sam da usavršim lijep moral“, Izbor poslanikovih hadisa, Sarajevo, 1985.god.566

    Umjesto zaključka

    Od uspješnog razvoja pozitivnih i kreativnih karakternih, mentalnih i drugih osobenosti i borbe protiv nepoželjnih i negativnih osobina, umnogome je zavisio i zavisiće dalji uspješan razvoj Bošnjaka (Muslimana) u Crnoj Gori i na drugim prostorima. Njihov dalji civilizacijski

    uspjeh zavisiće i od očuvanja njihove istorijske i kulturne baštine, daljeg razvoja svoje duhovnosti; od uspješnog ukupnog nacionalnog i kulturnog razvoja; od stepena naobrazovanja i uključenosti u svijet nauke i tehnike, pronalazaštva, stepena ovladavanja savremenom naukom i tehnologijom; od stepena uključenosti tog stvaralaštva u savremenu evropsku i svjetsku nauku.

    Literatura

    1. Kur’an: Starješinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske, Slovenije, Sarajevo, 1984. god.

    2. Husein Bašić: Epika-prilozi proučavanju usmene književnosti Bošnjka (Muslimana) iz Crne Gore i Srbije , Almanah, Podgorica, br. 3-4

    3. Akademik Jašar Redžepagić: Prilog istraživanju duhovnog razvoja

    i identiteta muslimanskog stanovništva na prostorima Balkana , Almanah,

    Podgorica, br.3-4

    4. Jakub Memić: Izbor poslanikovih hadisa , Sarajevo, 1985. godine

    5. Meša Selimović: Pisci, mišljenja i razgovori , Sloboda, Beograd,

    1977. god.

    6. Dr Muhamed Hamidulah: Uvod u islam, El-Kalem, Sarajevo,

    1988. god.

    7. Hadži-Derviš Spahić: Pouke o moralu i bogobojaznosti , Starješinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1988.g.

    8. Dr Novak Kilibarda: O muslimanskoj epici , Almanah, Podgorica, br.5-6

    9. Ilija Zlatičanin: Znameniti podgorički muslimani 11.5pt;, Almanah, Podgorica, br. 5-6.

    10. Dr Ejup Mušović: Etnički procesi i etnička struktura stanovništva Novog Pazara , Etnografski institut Srpske akademije nauka i umjetnosti, Beograd, 1979.god.

    11. Dr Mustafa Memić: Bošnjaci (Muslimani) Crne Gore , Almanah, Podgorica, 2003. Godine


    0 Comments  Show recent to old
    Post a comment


     RSS of this page