Internacionalni projekt utvrdjivanja porijekla naroda prema DNK!
National Geographic je otpočeo sa projektom DNK istraživanja na
području čitavog Planeta. Finansira ga kompjuterski gigant IBM. Od
pripadnika svakog naroda na zemaljskoj kugli narucili su probnu
količinu od 50 000 za prva dva mjeseca. Nakon toga će milioni uzoraka
DNK iz čitavog svijeta biti uzeti od svih naroda.
Tako je nedavno je poznati casopis Science objavio istrazivanja na polju etnogeneze u Evropi (http://hpgl.stanford.edu/publications/Science_2000_v290_p1155.pdf)
Naime, prema genetskim rezultatima koji se još vode a objavljeni su u časopisu Science predstvaljeni su podaci za sve relevantnije narode u
Europi (ipak za stanovnike BiH nisu).
Kod Hrvata je prisutan 45% dinarsko - vedoarijski gen, 30% slavenski gen, 10% keltski, 5% afričko - hamitski, 5% levitsko-semitski i td.
Kada je bio prvi izvještaj upao je u oči podatak za Srbe da je kod
njih tzv. turski gen (altajsko- anadolski) prisutan sa ček 50%. U slijedećem izvješću kada je bilo više uzoraka nije bilo podataka za Srbe.!!!????
Tim povodom oglasio se casopis Slobodna Dalmacija.
Prosto je nevjerovatno kako Dr. Andrija Zeljko Lovric u casopisu
Slobodna Dalmacija pravi logicke vratolomije kako bi opravdao jednu
vjekovnu dogmu u susjednoj Hrvatskoj i novo-otkrivenu istinu u casopisu
Science prilagodio toj istoj dogmi.
On navodi, citiram:
"Eu7 je u nas glavni i najbrojniji, domaći genotip star oko 20.000
godina, kojeg je razvojno središte "sjeverozapadni Balkan" (dinarsko
područje), odakle su se dijelom proširili do Austrije i Češke, a
prvotno su se doselili iz najranijega kulturnog područja jugozapadne
Azije i biogenetski su najbliže srodni s uzorcima iz sjeverne Indije i
Pakistana. To su bili rani nositelji gravetijenske kulture u
interglacijalu i zatim u postglacijalu neolitske kulture žarnih polja
(Urnenfelder). To je naš najčešći genotip koji obuhvaća oko 45 posto,
tj. oko polovice svih Hrvata, najviše u Dalmaciji (do 2/3), pa odgovara
autohtonim potomcima prapovijesnih Ilira. Antropološki su to tipski
dinarci izrazito visokoga i vitkog rasta (uz Skandinavce najviši u
Europi), straga uglato-plosnate glave te smeđe kose i očiju.
Etnokulturno je za tu skupinu uglavnom značajna novija štokavska
ikavica (ranije izvorno ikavska šćakavica), pretežno stočarstvo, staro
pismo bosančica, nadgrobni stećci i pjevanje gange."
On (sada) priznaje da 45% danasnjih "Hrvata" su zapravo Iliri (
dinarska rasa), a ujedno pokusava da marginalizuje cinjenicu da su
Iranohrvati, koji su naselili zaledje Knina u 7 vijeku zapravo
asimilirali te iste Ilire u Hrvate, na isti nacin kako su asimilirali
doseljene (prije njih) Slovene u Slavoniji i ostale zatecene
starosjedioce Balkana. Medjutim, ne, on sada pokusava dokazati da su
zapravo Iliri=Hrvati, a originalne Iranohrvate bi da baci negdje na
smetljiste historije. Eto,
sa takvim "naucnicima" mi imamo posla, koji bez obzira na jasne dokaze
uvijek pokusavaju skoro iracionalnim logickim vratolomijama da navede
nauku na mlin bolesne politike.
Nalazi u casopisu Science potapaju u vodu i velikosrpsku hipotezu o
vezi ameba i Srba, od kojih je nastao citav svijet. Naprotiv ovi
nalazi, koji potvrdjuju da su Srbi po etnogenezi slicni turskim
Bulgarime (John Wilkes) sa procentom od oko 50% turskih gena, dovode
citav velikosrpski prijekat u pitanje. Naime, sada i vecina stanovnika
Sandjaka i Crne Gore (dinarska rasa-porijeklom Iliri) mogu shvatiti da
se jos nisu oslobodili turskog zuluma i mogu pokusati da urade nesto na
tom planu.
Ovi nalazi ne ostavljaju ravnodusnim ni stanovnike Bosne. Naime, nema
sumnje da vecina stanovnika BiH pripada dinarskoj rasi, tj po
etnogenezi su porijeklom Iliri sa odredjenim procentom Slavena
doseljenim u prvom talasu (VI vijek), sto su mnogi i na ovom forumu
pokusavali da dokazu i do sada. Cinjenica je onda da danasnji
stanovnici BiH nemaju nikakve veze niti sa Iranohrvatima niti sa
turskim Bulgarima.
To i ove mape jasno potvrdjuju:
www.euratlas.com/big/big0100.htm | www.euratlas.com/big/big0200.htm | www.euratlas.com/big/big0300.htm | www.euratlas.com/big/big0400.htm | www.euratlas.com/big/big0500.htm | www.euratlas.com/big/big0600.htm | www.euratlas.com/big/big0700.htm | www.euratlas.com/big/big0800.htm | www.euratlas.com/big/big0900.htm | www.euratlas.com/big/big1000.htm |
www.euratlas.com/big/big1100.htm | www.euratlas.com/big/big1200.htm | www.euratlas.com/big/big1300.htm | www.euratlas.com/big/big1400.htm | www.euratlas.com/big/big1500.htm |
www.euratlas.com/big/big1600.htm | www.euratlas.com/big/big1700.htm | www.euratlas.com/big/big1800.htm | www.euratlas.com/big/big1900.htm | www.euratlas.com/big/big2000.htm
Nedugo poslije, poznati bosansko-americki arheolog Semir Osmanagic, koji je otkrio "Piramidu sunca" u Visokom, izlazi u javnost sa sljedecim rezultatima: (naglasavam - rezultatima, a ne nagadjanjima)
CITAT:
- Molekula DNK krije u sebi nevjerovatnu priču koja seže u dane nastanka homo sapiensa. Čak 99,9% genetskog materijala između ljudi je identično. Onaj djelić procenta što nas čini različitim je dovoljan da nam opiše mapu migracija (prema: “The Genographic Project”, National Geographic, 2005)…
- … koja je započela sa nastankom Homo Sapiensa u Africi. Genetičari su uspjeli da dokažu da se DNK svake žive osobe moze podvesti pod istog (genetskog) ženskog predaka – prethistorijsku “Evu” za koju se pouzdano zna da je živjela prije 150.000 godina…
- … za migracije van Afričkog kontinenta se pretpostavlja da su uslijedile prije 100.000 godina mada su genetska istraživanja sa sigurnošću dokazala da su se desile barem prije 60.000 godina…
- … dok je prvi sofisticirani čovjek stupio na Evropsko tlo prije oko 55.000 godina.
Antropološka genetika je počela da mijenja naše uvriježene predstave o historiji civilizacija. Koncem 1990-ih i početkom XXI stoljeća niz nezavisnih instituta, laboratorija i manjih kompanija je istraživao genetičke potpise ljudi na različitim krajevima Planete.
Mapa migracija koja datira iz 2002. godine je primjer jedne od ne-cenzurisanih mapa. Već tri godine kasnije, 2005. National Geographic objavljuje mapu sa bitnim razlikama koja stvari vraća u okvire “oficijelnih istina”.
Između ostalog:
- National Geographic haplogrupu “B” prikazuje u kretanju iz Azije preko Beringovog prolaza do Južne Amerike; s druge strane, priložena mapa kompanije Family Tree DNA ispravno pokazuje da se haplogrupa B proširila od Japana Pacifikom preko Uskršnjih otoka do Perua i Ekvadora (time dajući za pravo i mojoj tezi o postojanju čovjekove pra-domovine civilizacije Mu, odnosno Lemurije u Pacifiku, koju pominjem u svojoj knjizi “Civilizacije prije početka zvanične historije”);
- National Geographic haplogrupu “X” prikazuje kao migraciju od Male Azije, ponovo preko Beringovog prolaza do Sjeverne Amerike; Family Tree DNA, nasuprot tome, priznaje da je “X” haplogrupa prisutna u Evropi, Bliskom Istoku, Južnoj i Sjevernoj Americi. Očigledno da je ishodište, odnosno centar ove haplogrupe u Atlantiku (civilizacija Atlantide).
Ove dvije anomalije koje National Geographic (finansijski potpomognut IBM korporacijom i The Waitt Family Foundation) jednostavno briše jednim potezom, pokazujući trend i u ovoj naučnoj disciplini.
Genetika XXI stoljeća otvara vrata odgovorima.
Priča o Ilirima se u historijskim knjigama svodi na zagonetna “Ilirska plemena” od prije 2.500 godina koja su prethodila dolasku antičkih Rimljana. Ponegdje bi pročitali i da su Albanci tvrdili da su im Iliri bili preci i to bi bilo sve.
Najedamput, genetika XXI stoljeća otvara vrata odgovorima.
Sedamdeset četiri mlada Norvežanina su bili na medicinskom pregledu prije regrutovanja za vojsku. Uzet im je uzorak za DNK analizu i rezultati su uskoro objavljeni (“European Journal of Human Genetics”, broj 10, 2002 godina). Sa izuzetkom jednog slučaja, svi Norvežani potpadaju pod četiri osnovne haplogrupe: EU 18, EU 19, EU 07 i EU 14. Rezultati ne čude, jer su prve tri grupe najraširenije u Centralnoj i Zapadnoj Evropi.
Interesantno je da je najprisutnija haplogrupa EU7 čije je porijeklo iz srednje i južne Evrope. Ili, kako se u istraživanju tvrdi:”…rezultati potvrđuju blisku vezu Norvežana sa Njemcima i drugim centralnoevropskim grupama; Česima i Hrvatima.”
Ili, još preciznije: “Unaprijeđenje klimatskih uslova koji su pratili kraj zadnjeg ledenog doba prije 12.000 godina su otvorili Skandinavski poluotok kolonizaciji sa juga Evrope.”
A za period prije kraja ledenog doba se nedvojbeno tvrdi:”… vise od 80% gena Evropljana potiče od malih humanih grupa koji su našli utočište od leda u tri izdvojene oblasti – sjevernoj Španjolskoj, centralnoj Evropi i Ukrajini. Zbog svoje dugotrajne izolovanosti njihove genetičke komponentne su postale vrlo različite.”
Nekada je historija južnoslavenskih zemalja počinjala dosadnim predavanjima o “seobama starih Slavena iz Poljske prema jugu Evrope, Balkanu…”. Vratimo li se znatno dalje u prošlost postajemo svjesni da je originalni migracijski tok bio upravo suprotan: središnji i sjeverni dio Evrope se naseljavao od Jadrana, prema Njemačkoj, Poljskoj i Skandinaviji.”
Potvrdu ovoj tezi nalazimo u naučnom članku objavljenom u časopisu “Science” (Semino O i dr.:”The Genetic Legacy of Paleolithic Homo Sapiens in Extant Europeans”, Science, broj 290, 2000): “Kraj ledenog doba u centralnoj Evropi je karakterističan po ekspanziji sjevero-balkanskih grupa, kod kojih je bila visoka frekvencija M 170 Y kromozoma (odnosno haplogrupe EU 07).”
Potvrđuju mi se navodi Alda o haplogrupama i njihovoj prisutnosti na Balkanu.
Slika se kompletira. Tokom zadnjeg ledenog doba, odnosno paleolitika, otprije 25.000-40.000 godina, tri su evropska humana središta: (1) Iberijsko, u sjevernoj Španjolskoj sa Baskima kao najstarijim evropskim doseljenicima, zatim (2) Balkansko, južno od Save te (3) Ukrajinsko, oko Kaspijskog mora. Prva i treća kultura se moze arheoloski vezati za “Aurignacijskog” čovjeka, a Balkanska kultura pripada “Gravecijskom” čovjeku (koju slobodno možemo nazvati pra-Ilirskom kulturom).
Iz ova tri utočišta su se Evropljani raširili; njima su se, prije 9.000 godina, pridružili neolitski farmeri koji su došli sa Bliskog Istoka i koji čine preostalih 20% evropskog genetskog pula.
Skorašnja istraživanja na uzorcima balkanskih zemalja (“Prehistoric Gene Flow in Europe”, The American Society of Human Genetics”, May 2004) osvijetlili su frekvencije haplogrupa.
- Najveći postotak prisutnosti pra-Ilirske kulture u Evropi pripada Bosancima!
- Oko 42% uzorka populacije u današnjoj BiH se može direktno vezati za paletolitskog čovjeka koji je na Balkanu prisutan barem 25.000 godina!
Eto, u parapamčad ode teza o većinskom Slavenskom porijeklu naroda Balkana.
Drugi značajan utjecaj na bosansku populaciju je onaj sa istoka: Ukrajinsko-zakavkaski (40%).
Slican je omjer i kod drugih nacija: Slovenci imaju 38% Ilirske krvi, 20% istočnoevropske, a 11% srednjeevropske.
Hrvati sa 38% potiču od Ilira, a 31% iz istočno-evropskih krajeva.
Vrlo visok postotak Ilirskog porijekla je i kod Švedjana (40%) i već pomenutih Norvežana (40%).
U ovom početnom stadiju razvoja antropološke genetike, rizično je vezati genetski materijal za određene kulture (barem onako kako ih definiše arheologija i historija).
Međutim, poređenja se nameću sama od sebe. Tako se za Iberijsku grupu veže Aurignacijska kultura čiji su dobro znani primjeri genijalne pećinske umjetnosti u Francuskoj i Španjolskoj.
Na drugoj strani, Gravecijskoj (Ilirskoj) kulturi pripadaju na primjer figurine Venere iz doba paleolita. Ova knjiga će se, u daljem toku, fokusirati i na druge, mnogo veće i značajnije dokaze.
KRAJ CITATA
FACIT:
Slaveni nemogu biti starosjedioci Balkana, sto argumentira najnoviji DNK projekt od "National Geographic" instituta. 
