Bošnjaci su autohtoni narod Bosne i Hercegovine i Sandžaka (danas Srbije i Crne Gore). Vode porijeklo od miješane populacije Ilira, Kelta, Gota i Slavena koji su nastanjivali drevnu Bosnu, a nazivali su se Bošnjanima. Dolaskom Osmanlijske imperije masovno su prihvatili islam. Bošnjaci govore bosanskim jezikom, te se služe latinicom i ćirilicom. Većinu Bošnjaka čine muslimani, dok je manji broj agnostika i ateista. Kao nacija pripadaju kako evropskom tako i islamskom civilizacijskom naslijeđu.
"Krajem juna 1942. preuzeo je politicko rukovodjenje brigadom i tu je duznost obavljao sve do 3. oktobra 1942. godine,
kada je mucki ubijen zajedno sa Vladimirom Knezevicem -Volodjom,
komandantom brigade, i Tomasom Zizicem, komandantom bataljona. Njihova
pogibija nije potpuno razjasnjena."
"Burdzovic Rifat student iz Bijelog Polja.
Kao predratni revolucionar aprila 1941. godine vratio se (iz
Beograda) u Sandzak, gdje je kratko vrije- me radio kao pokrajinski
instruktor Komiteta KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandzak. Od maja 1941.
godine preuzeo je duznost sekretara Oblasnog Komiteta KPJ za Sandzak.
Pripremio je i rukovodio julskim ustankom u Sandzaku. Septembra 1941.
godine boravio je u Uzicama, gdje se dogovorio o daljnjem razvoju NOP-a
u Sandzaku. Oktobra 1941. godine formirao je Glavni stab NOV i POJ za
Sandzak.
Sve drustveno-politicke i vojne organizacije Sandzaka neposredno
je povezao sa Centralnim komitetom KPJ i Vrhovnim stabom NOV i POJ,
cime je prvi put osamostaljen Sandzak od Crne Gore i Boke.
Svesrdno se suprotstavljao medjunacionalnim i medjuvjerskim
sukobima u Sandzaku i njegova je zasluga sto u Sandzaku tokom 1941. i
1942. godine nije dolazilo do takvih sukoba. Njegova je zasluga i to
sto je Narodnooslobodilacki pokret u Sandzaku imao prvenstvenu
karakteristiku humane revoluciije, energicno se suprostavljajuci
ljevicarstvu, "jamama" i protivzakonitim ubijanjima ljudi.
Njegova je, takodje, zasluga sto se sandzacki partizanski odredi,
prilikom formiranja prvih partizanskih brigada nisu "utopili" u srpske
i crnogorske brigade i tako je formirana Treca proleterska sandzacka
brigada. Krajem juna 1942. preuzeo je politicko rukovodjenje brigadom i tu je duznost obavljao sve do 3. oktobra 1942. godine,
kada je mucki ubijen zajedno sa Vladimirom Knezevicem -Volodjom,
komandantom brigade, i Tomasom Zizicem, komandantom bataljona. Njihova
pogibija nije potpuno razjasnjena.
Proglasen je za narodnog heroja. Veliki broj ulica, skola i drugih institucija , nose njegovo ime.
Bio je jedan od prvih pregalaca koji se zalagao za nacionalno
konstituisanje Bosnjaka (muslimana) u Sandzaku i posredno u Bosni i
Hercegovini."
Najistaknutija licnost komunistickog pokreta na prostorima Srbije,
Sandzaka I Cme Gore, u prijedratnom ; u prve dvije godine Drugog
svijetskog rata, bio je Rifat Burdzovic - Trso. Rifat je roden 11.
februara 1913. godine u Bijelom Polju kao trece dijete u porodici
serijatskog cinovnika. Otac mu je radio u Serijatskom sudu. Veoma rano
ostaje bez roditelja. Njegov otac Nazif je umro kad je Rifatu bilo
dvije godine a ubrzo ostaje i bez majke Rabije - Rabe. Brigu o njemu
preuzima njegov amidza i daje ga u osnovnu skolu. Nakon zavrsena cetiri
razreda, zbog lose finansijske situacije, amidza i stara- telj Murat
Burdzovic ga daje na obucarski zanat. Medutim, Rifat nije dugo cekao na
dalje skolovanje, jer je u Skoplju otvorena Velika medresa u kojoj su
mogla da se skoluju talentovana bosnjacka djeca. U jesen 1925. godine
Rifat upisuje skopsku Medresu (imala je rang gimnazije}. Kao izuzetan
ucenik dobija i vakufsku stipendiju koje je odobravalo Vakufsko
mearifsko vijece u Skoplju. "Ovo vijece je odigralo znacajnu funkciju
kod skolovanja muslimanske omladine, djelimcno u srednjim skolama, a
posebno studenata na fakulteti- ma. Korisnici vakuskih stipendija bili
su i poznati revolucionari; Burdzovic Rifat iz Bijeiog Polja, Catovic
Hivzija iz Rozaja, Sabitovic Osman iz Prozora, Hodzic Melehata iz
Bijolog Poija, Kubur Jakup iz Boljanica kod Pljevaija, Haskovic Zenun,
Kurtagic Bajram iz Novog Pazara, Music Zufer, Basic Beco, Redzepagic
Emin i Jusuf iz Plava i drugL Sandzacka omiadina je u oblasti kulture
svoiu aktivnost razvijala kroz Kulturno - prosvjetno drustvo "Gajret",
koje je 1929., nakon uvodenja diktature, preimenovano u "Srpsko
muslimansko kulturno prosvjetno drustvo", sto je medu aktivistima
"Gajreta" izazvalo protivijenje, ali bez uspjeha. U predvecerje Drugog
svjetskog rata bilo je pojava da se aktivnost muslimanske omladine
organizira i putem sportskih drustava. I Rifat uzima aktivno ucesce u
radu bjelopoijskog "Gajre- ta" kojeg je od 1925. godine vodio njegov
amidza Murat, " pa su od 1932. godine Trso i njegovi drugovi iz Velike
medrese davali u okviru "Gajreta" svoje priredbe..." Za vrijerne
skolovanja u Skopiju bavi se i pisanjem pje- sama i pripovjedaka a bio
je i medu najboijim djacima politickog, kultumog I sportskog zivota
Medrese. "...Prva generacija iz Velike medrese u Skoplju, sa zavrsenim
maturskim ispitom, izasia je tek 1932/1933. skolske godine. Od tada do
aprila 1941. skolu su zavrsila 102 ucenika iz Sandzaka... Karak-
teristicno je da je u Velikoj medresi, najvise bilo ucenika iz Plava i
Gusinja... Gimnazije i druge srednje skole zavrsilo je 92 ucenika.
lzrazito najvise bilo ih je iz Pljevaija, ukupno 61, zatim iz Novog
Pazara 11, iz Plava 8, iz Bijeiog Polja 5, iz Berana 3, iz Priboja 2, i
po 1 iz Nove Varosi i Rozaja." ? Ostalo je upamceno da su iz Velike
medrese u Skopiju, zbog marksisticke aktivnosti i propagande bili
iskijuceni: Camil Sijaric, (bio jedan od najvecih bosnjaiikih
knjizevnika), Resid Dedovic i Muhamed Abdagic. Oni su kasnije nastavili
skolovanje u gimnaziji u Vranju. Rifat je izbjegao iskijucenje i
maturirao je kao jedan od najboljih ucenika svoje generacije. U jesen
1933. godine upisao se na Pravni fakultet Beogradskog univerziteta. "Od
prvih dana kao student prava, sukobljava se sa teskocama i surovostima
zivota, jer mora da zaradjuje i da se sam izdrzava na studijama.
Izbijanjem rata 6. aprila 1941. godine, Trso se, po naredbi
Centrali komiteta KPJ i Pokrajinskog komiteta za Crnu Goru, prebacuje u
Sandzak i na niegovoj teritoriji formira nove partijske celije i
ucvrscuje i omasovljuje postojece. Stvara i novi Oblasni komitet KPJ za
Sandzak, i postaje njen sekretar. Prvi mjesni i sreski komitet KPJ je
formirao u rodnom Bijolom Polju, a zatim u Pljevljima I Prijepolju i
prve partijske celije u Priboju i Novom Pazaru. Trso je dolazio u Novi
Pazar tri puta; prvi put, 10. aprila 1941. godine, kada se upoznao sa
situacijom i razgovarao pojedinacno sa naprijednim ljudima i rekao im
da se organizuju i sprijeme za ustanak. Poslije ovog dolaska u Novi
Pazar, on je prijeko Sjenice otisao u Crnu Goru. Drugi put je u Novi
Pazar dosao polovinom maja iste godine. Ovoga puta je imao dva osnovna
zadatka; da se blize upozna sa stanjem u gradu i da preduzme mjere za
osnivanje partijske celije. Treci i poslijednji Trsov dolazak u ovaj
grad bio je sredinom juna 1941. godine kada je konacno formirao
partijsku organizaciju u Novom Pazaru.
Trinaestog jula 1941. godine u Drijeniku kod KolasinaTrso prima
direktivu Pokraiinskog komiteta KPJ za Cmu Goru, Boku I Sandzak o
pocetku oruzanog ustanka. Prvu oruzanu akciju su izvrsili mojkovacki
komunisti pa su u noci 14-15 jula zauzeli Mojkovac. Ubrzo i
bjelopoijski komunisti formiraju gerilske odrede koji prekidaiu
saobracajnicu Bljelo Polje - Bro- darevo - Priiepolje kod sela Sutivana
a vec 20. jula 1941. zauzimaju Bijelo Polje i zarobljavaju 180
italijanskih vojnika bez borbe a nekoliko ubijaju tokorn napada. Tom
prilikorn su zaplljenili i veliku kolicinu naoruzanja. Trso postaje
sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Sandzak I daje direktivu za
formiranje bielopoijske partizanske cete, Nakon sto su partizanske
jedinice u Srbiji potisnute i prinudjene na povlacenje ka Sandzaku
Rifat im u decenibru mjesecu 1941. obezbedjuje prihvat i smjestaj kao i
Centralnom komitetu i Vrhovnom Stabu. Tada je u zapadnom Sandzaku
postojala najveca slobodna teritorija a broj sandzakih partizana je
rastao svakim danom. Kako je rasla Rifatova popularnost kod naroda u
Sandza- ku i Crnoj Gori, njegovi partijski drugovi Crnogorci postaju
zavidni i pocinju da mu prave "igru" koja ce ga krajem 1942. odvesti u
smrt. Prvo su odlucili da Trsa maknu sa teritorije Sandzaka pa ga 29.
marta 1942. godine salju na "savjetovanje" kod vrhovnog komandanta I
generalnog sekretara KPJ Josipa Broza koji se tada nalazio u Foci.
Medutim, on i tamo nize blistave uspjehe i vec 05. juna 1942. formira
Trecu proletersku (sandzacku) brigadu a njen politicki rukovodilac
postaje upravo Trso. lako je Trso bio najpotrebniji svom, priie svega.
bosnjacko-muslimanskom narodu u Sandzaku, drugi su odiucili da ide na
vruce bosansko ratiste koje je vrvjelo od cetnickih, njemackih i
ustaskih vojnika. U vojnickom pohodu na Bosansku krajinu Treca
sandzacka biljezi uspjehe u borbama na Bradini, Sujici, Livnu, planini
Dinari (bilo jako uporiste (cetnickog vojvode Momcila Sujidica),
Kupresu planini Manjaci i dalje u Bosanskoj kra- jini. U brigadi je
Trso uviiek bio sa svoJim borcima, bodrio ih, savjetovao i brinuo o
njima. Za mjesto likvidaciie crnogorski partizani i lokalni cetnici su
odredili selo Trnovo kod Mrkonjic:- Grada (ranije Varcar Vakufa).
Naiboiji poznavaoci Trsovog zivotnog puta kod nas su dr. Mustafa Memic
I nedavno preminuli Hakija Avdic. Oni su dugo godina istrazivali
Zivotni put i djelo Rifata Burdzovica. Veoma odgovorno i sa mnogo
poznavanja o Trsi je pisao dr. Memic, jer je, i on kao i Trso, bio
ucenik Velike medrese u Skoplju a kasnije i njegov sljedbenik. U
saradnji sa rah- metii Sakiborn Dizdarevicem, inace tadasniim
rukovodiocem Kulturnog centra u Bljelom Polju, Memic je 1987. godine
bio inicijator za organizo- vanje Okruglog stola o Rifatu Burdiovicu
-Trsi. Zbog svog pisanja o Mus- limanskim partizanskim jedinicama i
istupa na naucnom skupu odrzanorn 1983. u Titogradu (Podgorica) sa
referatom "Prelomni dogadaji u Crnoj Gori u 1943. godini", u kojem se
govori o politickoj diferencijaciji medu Muslimanima u ovoj republici,
Memica je Predsjednistvo CK SK Crne Gore 26. februara 1988. indirektno
proglasilo nosiocern muslimanskog nacionalizma.
Pocetkom 1988. godine bosnjacki intelektualci iz crnogorskog
dijela Sandzaka, su trazili da se u zvanicne historijske udzbenike
uvrsti I objavi revolucionarna aktivnost muslimanskih partizanskih
jedinica ka I da se o Rifatu Burdzovicu, dok su jos zivi njegovi
saborci, organizuje okrugli sto u njegovom rodnom kraju, u kojemu je
inace ovaj humanista I revolu- cinar zaboravljen. Ovakva inicijativa je
naisla na javno suprotstavljanje i PredsjedniStva Centrainog komiteta
Saveza komunista Crne Gore, koje je, na svojoj prosirenoj sjednici
odrzanoj 26. februara 1986. godine u Podgorici, usvojilo stav da
pisanje o muslimanskim partizanskim jedinica- ma predstavlja
"muslimanski nacionalizam" koji navodno ima za cilj "stvaranje etnickih
cistih zivotnih prostora", te "sirenje ideja panislarniz- ma". Tako su
partizanske jedinice jednog naroda svrstane u izmisljen! "islamski
fundamentalizam" i "panisiamizam". sto se tice inicijative da se o
Rifatu Burdzovicu organizuje okrugli sto u Bijelom Polju, "Centraini
komilet Crne Gore je zabranio da se o njemu objavi pripremljena mono-
grafija."~ U zadnje vrijeme primjetni su pokusaji da se krivica za
Rifatovu likvidaci- ju prebaci na drugu stranu. Tako je 27. februara
1997. godine beogradski list "Politika" objavila tekst "Cutanjem
skrivena istina", izvjesnog Stanka Ravica. Navedeni tekstopisac
pokusava da za Rifatovu likvidaciju optuzi Tita, jer je navodno ovaj
(S. Ravic), dok je bio u Titovorn obezbedenju, bio slucajni svjedok
razgovora izmedu Tita, Silasa i Peka Dapoevica u kojem je navodno Tito
priznao da je likvidirao Trsa??? Ovaj clanak je dosao do ruku gospodina
M. Memica koji je ovo pisanje nazvao velikorn neistinom i okvalifikovao
ga kao "pokusaj da se sa cetnika opere odgo- vornost za z!ocin koji su
poftinili." Rifatovorn pogibijom sandzacki Bosnjaci su izgubi!i svog
autentilinog prijeprijedstavnika u partizanskom pokretu Sandzaka, tako
da su ostali Bosnjaci partizani bili samo puki izvrsitelji crnogorskog
I srbijanskog partizanskog rukovodstva. Jedno je sigurno, da je Rifat
Burdzovic ostao ziv Sandzak svoju autonomiju nebi izgubio. predstavnika
u partizanskorn -pakretu Sandzaka, tako da su ostali Bosnjaci partizani
bili samo puki izvrsiteiji crnogorskog i srbijanskog par- tizanskog
rukovodstva. Jedno je sigurno, da je Rifat Burdzovic ostao u zivotu
Sandzak svoju autonomiju ne bi izgubio, i ako bi je izgubio ne bi
dozvolio da nova komunisticka vlast postupa sa njegovim narodom ona- ko
kako je postupala. Moze se slobodno reci da je tragedija sandzackog
naroda otpocela njegovim ubistvom.