31. oktobar 2007.
Razgovor s povodom: Dr. Bajram REDŽEPAGIĆ, doktor medicinskih nauka i književnik

SRPSKO-CRNOGORSKA APOKALIPSA ZLA NAD BOŠNJACIMA OD PREVIJE DO SREBRENICE

U ponedjeljak u restoranu "Momento" prije početka večeri, u organizaciji dr. Mersima Ziljkića i Age Redžića, iskoristili smo priliku da obavimo razgovor sa dr. Bajramom Redžepagićem. Povod je pet napisanih historijsko-filozofskih romana na više od 2200 stranica.
Po riječima autora, romani govore o apokalipsi stradanja bošnjačkog naroda od strane Srba i Crnogoraca, od Crne Gore, preko Sandžaka do Bosne i Hercegovine, sa posebnim osvrtima najvećeg stradanja od Badnje večeri 1711. pod vodstvom knjaza Danila, Boja na Nokšiću, zatim stradanje Bošnjaka i Albanaca Plava i Gusinja odnosno genocida na Previji 1912-13. pod vodstvom crnogorskog knjaza Nikole, Šahovići 1924, zatim 1941-45, i posljednjeg najvećeg genocida nad Bošnjacima u periodu 1992-95. za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Razgovarao: Esad KRCIĆ

BOŠNJACI.net: Uvaženi dr. Redžepagiću, recite nam razloge posjete New Yorku, odnosno Americi?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Došao sam da vidim svoje ljude. Naširoko je poznato da vise od 50 odsto našeg stanovništva iz Plava i Gusinja živi već 40-tak godina u New Yorku. Ovo je ujedno naša najveća zajednica. Drago mi je što sam došao u posjetu ovom dragim ljudima. Ujedno iskoristit ću priliku i prezentirat dio svog spisateljstva.

BOŠNJACI.net: S obzirom na brzinu življenja i zauzetosti u ovom gradu, recite nam na koji način ste ostvarili kontakte sa našim ljudima?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Održao sam nekoliko predavanja u New Yorku i drugim okolnim mjestima gdje žive naši ljudi. Govorio sam za vrijeme Ramazana u Islamskoj zajednici Plav-Gusinje, zatim na radiju Islamske zajednice “Muslimanski glas”… i evo me večeras ovdje među svojima u restoranu “Momento”.

BOŠNJACI.net: Šta je bila tematika vaših predavanja, obraćanja…?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Između ostaloga prezentirao sam svoja djela, kao i seriju novih romana.

BOŠNJACI.net: Šta sadrže vaša nova djela?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Djela obuhvataju faktički pet generacija. Obuhvataju vrijeme od 1992.-1995. ratnogradno, pa do najstarijih vremena. Moram reći da su od književnih kritičara procjenjena kao najsloženija djela svih vremena.

Sječa muslimana za Badnje veče 1711. godine pod vodstvom knjaza Danila

BOŠNJACI.net: U koji žanr se mogu klasificirati vaši novi romani i koje sve vrijeme dešavanja obuhvaćaju?
Dr. REDŽEPAGIĆ: To su historijski romani sa filozofsko-psihološkom konotacijom. Dakako ima historije i ima imaginacija, kao i svaka priča, ali glavna unutarnja osnova je stradanje našeg čovjeka kroz historiju. U romanima je prikazano od sječe muslimana od strane knjaza Danila za Badnje veče 1711. godine, kad su poklani svi muslimani niz Moraču, Mojkovca, Mataševa, Kolašina. Zatom dalje kači vrijeme Srpskog ustanka pod Karađorđem kada su od Kraljeva, Kragujevca… muslimani poklani, posječeni, silovani, otjerani, njihova dobra zapaljena, srušena, uništena… Tada je uništeno preko četiri stotine džamija. U svakom gradu od Kragujevca do Valjeva bilo je od 30-50 džamija.
Zatim vrijeme Berlinskog kongresa (1878.), posebno su obrađene odluke Berlinskog kongresa kada su Plav i Gusinje dodijeljeni Crnoj Gori; te otpor Plavljana da nece da prihvate novu upravu. Zatim otpor Mehmed paši i vojsci sa kojom je došao blizu Đakovice kada su ga Plavljani i Gusinjani zaustavili…, a vojska se razbježala. Zatim, otpor Plavljana crnogorskoj vojsci, spremanje za Boj na Nokšiću, odbrana Nokšića…

BOŠNJACI.net: Obuhvatli ste i ovu bitku o kojoj se u Crnoj Gori puno ne piše a još rijetki govore…
Dr. REDŽEPAGIĆ: Boj na Nakšiću je jako važan boj a dogodio se 04. decembra 1879. godine, dakako protiv crnogorske vojske koju je predvodio Marko Miljanov. Roman govori kad su Plavljani napadnuti; kad su Hoćani držali stražu; kada su u Plavu bili u svakoj porodici po 4-5 Gusinjana, Rugovaca, Gaša, Krastenića... od Junika, Dobrodolja… odnosno iz svih okolnih krajeva koji su pomagali Plavljanima da se odupru. I kada je došlo do Boja, i kada su osudunu bitku Plavljani gotovo gubili, pojavili su se Rugovci i koji su spasili stvar u zadnjem času.

BOŠNJACI.net: Da li u romanima obrađujete gazije ovog Boja i našeg kraja?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Da u romanima se govori o junaštvu Jakup Fera, mulla Jaha, kao i o junaštvu svih plemena.

BOŠNJACI.net: Obrađujete li tematiku Balkanskih ratova i stradanja plavsko-gusinjskog kraja?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Svakako, u romanima se govori o Balkanskim ratovima, kada je srpsko-crnogorska vojska pregazila Plav i Gusinje, kada su naši stradali. Govori se o 1913. godini kada se dogodila apokalipsa zla, sličnom onom zlu u Srebrenici.
Godina 1913. je najveća apokalisa zla nad muslimanima, nad Bošnjacima i Albancima, nad Plavljanima i Gusinjanima. U toj godini su na prevaru i prepad uhvatali najviđenije plemenike njih 12: mulla Sada Musića, Šeć Fera, Osman –agu Šehovića, Đul-agu i Haka Omeragića, Aga i Emina Ferovića, Demu Markovića i druge.
Nekoliko dana kasnije na prepad su iz kuće u kuću sa bajonetima tjerali žene i djecu i nabijali ih na kolac. Romani govore da milom niko nije htio da prihvati kršćenje, a posebno ne ovih čuvenih dvanaestorica prvaka, kojima su kao spas ponuđene crnogorske kape. Tada su mulla Sado Musić, Demo Marković, Bilal-aga Šehović, Šeć Fero, Omeragići, i svi redom rekli: “Mi smo muslimani; naša vjera je islam; mi vam ne smetamo; mi nećemo vaše crnogorske kape, mi pljujemo na njih; mi ostajemo muslimani…” Taj čas su pokošeni svi njih dvanaestorica.

Od mulla Hajra-ef. Bašića do pokrštenog Balše Balšić 

BOŠNJACI.net: Uvijek bilo gazija i izdajnika, da li vaši romani obuhvataju i izdajnike?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Da, govori se o tome kako je plavski vjerski starješina mulla Hajro-ef. Bašić, potkupljen od strane crnogorske oligarhije knjaza/kralja Nikole, za pare, za mit i karijeru, primio pravoslavlje i postao Balša Balšić. Tada je unaprijeđen u majora crnogorske vojske i postao predsjednik prijekog Vojnog suda i kaznio mnoge Plavljane i Gusinjane na smrt.

BOŠNJACI.net: Onda dolaze najcrnji dani u historiji naroda plavskog kraja…
Dr. REDŽEPAGIĆ: Zatim je došlo do Previje, najvećeg pokolja u historiji čovječanstva nad jednim narodom, nad jednim malim krajem Plavom i Gusinjem. Koje god od naših pobjegao u planine da se sakrije, bili su uhvaćeni od strane crnogorske vojske i žandamerije. Oni su sve naše ljude koji su se pobunili hvatali, vezali ih konopcima i vezane su odveli na Previju. Stradalo je njih 860 iz svih plemana Plava i Gusinja. Stradali su samo zato što su bili muslimani, i samo zato što nisu htjeli da promijene vjeru.

BOŠNJACI.net: Nakon toga je pristupljeno nasilnom masovnom kršćenju a sve pod plaštom dobrovoljno…
Dr. REDŽEPAGIĆ: Da, nakon toga su crnogorske zle vlasti natjerali narod da pišu molbe, da se kao navodno dobrovoljno krste. A sve to su pisali službenici crnogorske vlasti, koji su slali depeše velikim silama Londonu, Parizu, Berlinu, Beču i Moskvi, pa čak i u Istanbul su stizale depeše, o navodonom dobrovolnjom pokrštavnju, a i te velike sile su mislile da narod želi pokrštavanje. I nakon toga su doveli četu popova, njih 33 na čelu sa protom Šekularcem, i počeli su krstiti ljude. Nosila se voda, tamjan, prskali su ljude… Na silu su kršteni i mijenjana su im imena, oni koji nisu htjeli oni su svi postrijeljani. Naglašavam, da je dobroljno primio pravoslavlje samo mulla Hajro Bašić /pokršteno ime Balša Balšić op. ur./. On nije natjeran, dapače on je primio pravoslavlje korupcijom, za mito, za novac, kako sam rekao, dobio je čin majora i postao predsjednik Prijekog vojnog suda i kaznio smrću Plavljane i Gusinjane koji nisu htjeli da prime pravoslavlje.

BOŠNJACI.net: Šta još obrađujete u romanima?
Dr. REDŽEPAGIĆ: O pokolju u Plavu 1919. godine. Zatim o 1924., kada je zapaljeno selo Šahovići i kada je ubijeno 640 ljudi. U romanima se govori o ratnom periodu 1941-45. o stradanju muslimana dolinom Drine, u Sandžaku…
Romani posebno obrađuju stradanje našeg naroda u zadnjem genocidu svih vremena, holokaustu. Desilo nam se ono što se desilo Jevrejima, s tom razlikom, da bi nas rastjerali, pobili, da bi nam žene Bošnjakinje sistematski bile silovane; govori se o logorima smrti; govori se o fijasku svjetskog morala; govori se o apokalipsi zla… Govori se o Previji kao najvećoj apokalipsi zla u to doba, a govori se o Srebrenici najvećoj apokalipsi zla od antičkih vremena do današnjih dana. U romanima se govori o pet generacija koji su stradali samo zato što su Bošnjaci; govori se filozofiji morala koji žrtvuje svoj život radi otpora, i nastavlja svoj bošnjački duh; govori se i o amoralu o pojedinim našima nevaljalim ljudima, koji su mijenjali moral prema vjetrovima kako je duhalo, priklanjali su se čas jednoj čas drugoj strani. Govori se o ljudima koji su bili u ‘kraljevoj medresi’, koji su postali veliki komunisti, koji su bili za kralja a zatim su postali komunjare koji su gurali jedan drugoga u hrupu; govori se i onima našima koji su bili na vlasti a koji su rušili našu tradiciju, kao što je Stari grad Dizadarevića. Ali govori se i onima koji su naredili skidanje, ne samo feredže, kao negativne tradicije, nego svega što je tradicija i što je bilo pozitivno u našem narodu. Dakle to je kritika onih naših Bošnjaka koji su gledali sebe i karijeru, koji nisu vidjeli svoj narod, koji su se prilogođavali sistemima i vjetru kako duha; ali govori se i o našima koji su njegovali i razvijali borbeni duh otporenog Bošnjaka da preživi.
To je u principu što ja govorim u pet knjiga, romana, na oko 2200 stranica koji nose naslov “Hod sudbine”, “Tjeskobe”, “Filozofski kamen”, “Veliko svjetlo”, “Trijumf istine” i “Dnevnik”.

BOŠNJACI.net: Nakon svega što ste zapisali i smjestili u filozofskim romanima, da li su Bošnjaci iz proteklih stradanja izvukli pouku?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Nad nama je bilo 26 genocida od čega je 11 velikih. Zadnji genocid je najveći genocid nad jednim narodom. Takav genocid su doživjeli samo Jevreji u Drugom svjetskom ratu. Nažalost naši još uvijek nisu izvukli pouku. Ovo je sve borba protiv nas kao naroda, da kao narod ne očvrsnemo i razvijemo se. To je bila borba protiv istine u hostoriji, stalno su pokrivali istinu. Za Previju su govorili da su pogubljeni ljudi koji su imali oružje i koji su pružili otpor, eto kao novodno da se to slučajno desilo. Stare vlasti su govorile da Previje nije ni bilo. Dok u doba crnogorsko, kao i između dva svjetska rata, ništa o Previji nije pisano, to je bila tabu tema. Istina je bila pokrivena pepelom, rečeno je samo da su pojedinci sradali.

Knjaz Nikola je zataškao zločin 1913.

BOŠNJACI.net: Da li su velike sile znale o crnogorskim zločinima na čelu sa knjazom Nikolom?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Istina je da su velike sile za zločin znale, i istina je da se o zločinima saznalo tek onda kada su stradali katolički misionari i manja grupa protestanata, i kada je taj izvještaj došao papi na ruke. Tek tada je za tri dana taj zločin zaustavljen. Nego kada su velike sile naredile istragu, knjaz Nikola je to zataškao, nije dozvolio istragu da siđe dolje do dna tih vojnih jedinica i žandarmerije koji su vršili zločine. Sve se to svelo na dva-tri čovjeka, s time, kako tvrdi Marko za ‘Vrijeme’ objavljeno 1941. u Zagrebu, da je kralj Nikola zamolio serdara Avra Cemovića da prizna, da je njegova ideja pokrštavanja, a da ćemu za uzvrat kada prođe ta frtutma i pritisak velikih sila za istraživanje o zločinima 1913., da će mu opet vratiti sva odlikovanja, uključujući čin serdara i unaprijedit će ga u generala.

Svim velikim silama je javljeno da kralj Nikola i crnogorska vlast nemaju ništa sa tim već da je to krivica jednog čovjeka Avra Cemova. Tako, dok se Avro Cemov sa dva pratioca varaćao sa Cetinja u Berane, negdje između Mojkovca i Mateševa, bačen je u jamu, otrovan mišomorom. Tako da istrage na terenu, gdje se desio zločin genocida u Plavu i Gusinju, nije ni bilo. Sve je to zataškano.
Moji su romani Pustinjak i Pobunjenik, prvi romani koji su otkrili istinu do kraja na osnovu historijskih fakata i na osnovu svjedočenja živih svjedoka, preko 90 ljudi, koje sam ja intervjuirao prije 35 godina, kada sam spremao i pisao te romane. Nažalost tih romana više nema. Danas, kad sam ovdje došao, pitaju me, ‘daj nam koju svoju knjigu’, ‘možemo li do Pustinjaka doći’… Tu se naširoko piše o Berlinskom kongresu (1878), Boju na Nokšiću (1879), o Previji, o 1913. godini, te knjige nema, a nema ni Pobunjenika.

BOŠNJACI.net: Znači li to da ovdje u ovom dijelu bošnjačke dijaspore vlada interesiranje za vašim romanima?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Pa može se reći da interes vlada, ali taj interes je više ovako, formalno, pričom. Međutim kad treba da se pomogne štampanje tih romana, pa i ovih novonapisanih, samo rijetki su se sjetili da pomognu, ali to nije dovoljno da bi romani ugledali svjetlost dana. Znači, traže ih ali neće da se sjete da pomognu, da bi se odštampali. I ja kao autor nemam starih romana, meni je po primjerak Pobunjenika i Pustinjka od sestre došao iz Njemačke, dok Bujica više nema. Tada kada su objavljeni su štampani u velikim tiražima, ali danas kada već postoji interesovanje izgleda je nemoguće obizbijediti sredstva za štampanje. Evo ja ih nudim da se sakupe sredstva i neka romani budu odštampani…
Samo da napomenem da je Pustinjak bio zabranjen da se ponovo štampa. To je jedini roman o genocidu nad muslimanima koji je objavljen do 1991. godine. To se može istražiti da nije postojalo romana koji je govorio o genocidu nad našim narodom, a objavljen je prije trideset godina, niti ih je bilo u Bosni a niti u Sandžaku, Crnoj Gori… Tek nakon objave mog romana, nakon 15 i više godina počeli su da pišu ostali Mustafa Memić, Bašić, Hodžić. Ali naglašavam da je istinu o Previju u to doba bilo jako teško objaviti. Moram reći da su mi recezenti iz romana izbacili sto stranica. Zatim štamparija kada sam naknadno pokušao da ih ubacim nije to dozvolila. Ali kada je zamjenik šefa štamparije Upravnog odbora otišao na godišnji odmor ja sam preko našeg čovjeka, koji ga je zamjenjivao, uspio ubaciti Previju u sklopu romana Pustinjak, i tako je štampan. Iza toga, kada je roman objavljen, mene su zatvorili šest mjeseci, skinut mi je čin, zaustavljeno napredovanje, umjesto pukovnika dobio sam čin potpukovnika, sve do ratnih dana 1991.

Izjava organizatora i moderatora večeri dr. Merisima Ziljkića Hod sudbine Kapitalna djela dr. Bajrama Redžepagića već duže vrijeme čekaju da “prohodaju” i da dođu do ruku čitatelja. S ponosom i zadovoljstvom konstatujem da je u ponedjeljak u restoranu “Momento” vlasnika braće Redžić, kročilo je i da će sudeći po zainteresovanosti i donacijama prisutnih ubrzo ući u naše domove i biblioteke, kako naše tako i svjetske. Iskreno se nadam da će bar neko od djela dr. Redžepagića ući u nastavni plan i program “novih demokracija” na Balkanu. A to su Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska, dakako i Kosovo... Da, baš tako, jer ako žele građansko društvo, demokratsku i slobodnu državu onda je red da se to društvo upozna o stradanju jednog naroda. Ako žele izgraditi na čvrstim temeljima, odnosno državu prava, ravnopravnosti, tolerancije i napredka, onda moraju pogledati istini u oči i suočiti se sa istinom. Jedino se tako može steći povjerenje u jednu državu, u ovom slučaju povjerenje od Bošnjaka i Albanaca koji su stradali kroz historiju. Svakako to treba ići uzajamno, onoliko koliko ta država poštuje i voli nas, toliko ćemo i mi poštovati i voljeti tu državu. Zato slobodan sam pozvati sve ljude koji su svjesni značaja ovih djela da daju doprinos u ovaj projekat, i da napokon ugledaju svjetlost dana. Smatram da treba zaboraviti i zanemariti lične i međusobne sitne nesuglasice i imati širu viziju društva u cjelini, a ne uskogrudost i skučenost u shvatanjima. Rad i stvaralaštvo književnika dr. Redžepagića je od nepobitne vrijednosti i značaja za cjelokupnost i razumjevanje našeg podneblja, a posebno našeg naroda. I što je posebno važno da će ova djela biti podloga istraživanja budućih generacija. Moram priznati da je ovo veliko pisano bogastvo koje nesmijemo ignorisati. Ako ništa drugo onda bar da nam se više ne ponovi ista ili pak slična sudbina. Pa i zbog edukacije svih onih koji udaraju u bubnjeve, defove i gusle pred vratima Evrope i govore o preobražaju preko noći. U šta se, naravno, mi prvo moramo uvjeriti na osnovu njihovog odnosa prema svima koji smatraju sebe nešto drugačijim, koji su drugačije vjere i tradicije a autohtoni su kao i svi koji žive u tim krajevima. Na kraju što se konkretno tiče Crne Gore, Bošnjaci i Albanci su pokazali svoju lojalnost toj državi, utkali smo svoje biće na njenom referendumom za ostvarivanje njene nezavisnosti. Sada je do te «naše» države da pokaže dali smo mi «njeni»!? – istakako je dr. Ziljkić.

Vidio sam da ubijaju bošnjačku i hrvatsku djecu

BOŠNJACI.net: Kakvo im je bilo obrazloženje za zatvaranje i zaustavljanje napredovanja?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Pa rekli su da je to kamen spoticanja: ‘Ti si nama u doba komunizma nanio veliku štetu’… Ali da nisam bio pisac vjerovatno bi me likvidirali. To bi se desilo.

BOŠNJACI.net: I tako dolazi 1991. godina kada ste transparentno napustili JNA…
Dr. REDŽEPAGIĆ: Da, dolazi 1991. kada su srbo-crnogorski četnici sa bivšom JNA krenuli na Sloveniju, posebno Hrvatsku… To je bilo ono vrijeme kad su intelektualci u BiH vjerovali da njih četnici neće dirati. Ja sam tada, 1991. godine, otišao na vježbu, vidio sam da ubijaju djecu u Gradišci, i treći dan sam u Dvoru na Uni vidio da ubijaju djecu bosansku, odnosno bošnjačku i hrvatsku. Nakon toga sam odmah napustio JNA i pljuno na njih. Vratio sam se u Sarajevo i dao izjavu Oslobođenju. Tada sam izjavio da je Milošević četnik, fašista, da treba osnovati Međunarodni sud za ratne zločine i izručiti njega i vojni vrh da im se sudi. To je prvo spominjanje Međunarodnog suda za ratne zločine. Opet sam bio zatvoren dva mjeseca u Vojni zatvor, dva mjeseca u kućni pritvor, i iza toga dva mjeseca u izolaciji u Vojnoj bolnici.

BOŠNJACI.net: Onda ratna stihija kreće na Sarajevo…
Dr. REDŽEPAGIĆ: 5-6. aprila 1992. godine puškomitraljezac je sa svjetljećim i zapaljivim mecima gađao pravo u moj stan. Otpočeo ja napad na moj stan. Stan je izgorio, prilikom napada ja, moja supruga i dvije moje kćerke smo bili unutra u dimu. Onda je general Jovo Divjak na radiju javio, a skoro mi je dr. Bejto Redžepagić rekao, da je Šućo Čekić zapisao ovaj napad u svom dnevniku, otišao je na radiju i rekao da je Bajram napadnut, opsadiran, branimo ga…
Ustvari to nije bio napad samo na Bajrama. Mi smo tad u Bosni usko gledali, to je bio napad na Bosnu, na Bošnjake… Oni su lukavo krenuli napadom na Sarajevo, pod izgovorom da prvo likvidiraju pojedince pa će onda redom…
Ono što se radilo kroz historiju, kao što su proganjani i protjerani muslimani Španije, Endelusa, kako se zvao onda, i nestao je Endelus, tako je bio pokušaj da se istrijebe muslimani u Bosni i Hercegovini, u Sandžaku… pa čak i u Plavu i Gusinju. Ali Bošnjaci su otporniji i jači nego što se misli. Kao što su glavni likovi u mojim novim romanima, i onim ranijim starim, Tahir Kadunić… ti ljudi nose otpor. Kao Jakup Fero i mulla Jaho, koji su dali živote boreći se u Boju na Nokšiću, kasnije kao što su svih dvanaestorica plemenika koje smo spomenuli. Kao što su svi šehidi Previje, njih 860. Kao što su plemena od Mrkulića, Radončića, Hota, Šabovića, pojedinačno Ferovića, Krcića, Redžepagića, Ljaljića, Canovića, Musića, Gutića, Ferhatovića, Balića, Mulića, Redžematovića, Omeragića, Markovića… teško je sve ovog momenta pobrojati ih, ali iz svih plemena su stradali.

BOŠNJACI.net: Na kraju, imate li ponuda izdavača?
Dr. REDŽEPAGIĆ: Imam jednu ponudu, ali vidjet ćemo kako će stvari teći u Bosni i ovdje.