Odgovor na email koji nam je poslao Nebojsa Blagojevic

Interesantno je vidjenje pisca Oskara Davica o prelasku Bosnjaka na islam. Interesantno zbog svjesnog visestrukog zaborava Davicovog. Nekadasnji skojevac, ilegalac "otpisani", partizan, bard srpskog pjesnistva od kozmopolite postao je nacionalista.

Prvo sto zaboravlja, poput njegovih srbijanskih istomisljenika jeste da se ne radi o nekom srpskom narodu, nego o Bosnjacima. Time maliciozno istice da u Bosni nikada nije ni postojala neki drugi narod nego samo Srbi koji su eto, zbog rize i makarona primili islam. Uz to, po njegovom stavu se dalje podrazumijeva da je Bosna srpska prcija, sto je poznata floskula jos od Nacertanija 1844. Pa cak i da slijedimo Davicovu logiku zapitajmo se onda kakav je to taj tadasnji srpski narod koji tako lako mijenja vjeru zbog hrane? Vjeroloman, neistrajan u svome pravoslavlju? Sami Srbi za sebe kazu: "Kad je Srbin vjerovao?" Jesu, bili su vijernici kada su bili politeisti, kada su vjerovali u Peruna. I primili su poslije krscanstvo. Sto se Davico nije sjetio tog prelaska u drugu vjeru? Sto nju malo ne kritikuje? Ali dobro je poznato da se u Davicovoj izjavi ne radi o Srbima, nego o Bosnjacima.

Pitao bih Davica da li bi se priklonio jakom osvajacu da bi prezivio kao sto su ucinili Bosnjaci 1463. pred najezdom Osmanlija? Bistri Bosnjak je izabrao ono sto mu je osiguravalo egzistenciju - da li je to grijeh? I Davico, mada iz bogate zidovske gradjanske obitelji poslije studija filozofije mudro je izabrao socijalizam - dakle jednu utopisticku "vjeru" koja je jos od 1848. obecavala raj na zemlji; komunizam. Sto se Davico ne sjeti da je i on ideoloski prozelit? Naravno, zasto bi se sjetio svoga "grijeha", jer - "pakao su uvijek oni drugi".

Sto se Davico ne sjeti da je najveci srpski epski junak Marko Kraljevic (valjda je bio uzorit pravoslavac) bio tek turski vazal, da je ratovao za Osmanlije, da su to isto cinili i srpski despoti Lazarevici i Brankovici? I tko je onda istrbljivao svoj narod i svoju vjeru? I kako je samo tragikomicna ona srpska izreka: "Kasno Marko na Kosovo stize." Kako je Marko uopce mogao doprinjeti borbi Srba protiv Turaka kada je u doba kosovskog boja 1389. bio dijete? Ali nista zato; stigao je Marko da ratuje za Turke, kad vec nije za Srbe. I ako su toliko drzali do vjere i nacionalnog identiteta zasto su zrtvovali svoje kceri i davali da budu sultanske inoce:Dragana, sestra kneza Lazara bila je udata sultana Musu, Mara kci Djuradja Brankovica Murata II, a Jerina kci Lazara Brankovica za sina Skenderbegovog. To Davico zna, ali eto, zaboravlja.

Sto se ne sjeti Davico srpsko-crnogorskog ideoloskog prozetilizma u okvirima KPJ kojoj je i sam pripadao: sto se ne sjeti Informbiroa 1948. kada se zastrasujuci procenat srpsko-crnogorskih partijaca priklonio Staljinu, a ne Titu? Blizi im je bio ruski sinjel od hrvatske kosulje?

Sto se ne sjeti Davico i svoga prozetilizma: iz burzoaske obitelji postaje komunista, a padom socijalizma u Jugoslaviji postaje nacionalista. U cije ime? Kako samo smijesno zvuci da pripadnik jednog naroda koje je vjera odrzala u 2000 godina njihove dijaspore postane prosrpski nacionalista.

Samo jedno je tocno u Davicovoj izjavi: "sloboda nema cijenu". Sloboda je relativan pojam i mudri Bosnjak je dozivio slobodu u svojoj svijesti tek 1995. jer su ga sve do tada svojatali i Beograd i Zagreb. Sloboda je svijest o sebi da si ravnopravan drugima. Mozda Davico pod stare dane zeli biti ravnopravan Srbima pa im se dodvorava opravdavajuci istragu poturica, koja je zapravo skolski primjer genocida.

Davico zaboravlja da je najvise zla nanijela ona maksima sa Augsburskog mira 1555. "Cija je zemlja - njegova je i vjera." Za tim su isli i cetnici (protiv kojih se Davico kao partizan borio) prikazujuci Bosnu srpskom i koljuci muslimane istrebljivali su "svoj narod". Znali su cetnici dobro da ne ubijaju svoje, nego neduzne, stare dobre Bosnjane. Zaboravlja Davico, a kako i ne bi, to je zbog godina, zbog skleroze, mada ga ona ne opravdava.